Svake godine početkom svibnja cvatu crveni makovi. Makovi sjećanja.

Niču tamo gdje žrtve osvajača u grobnicama ležu.  

Svake godine u svibnju odlaze na ta mjesta narodi svijeta i, pognute od tuge glave, odaju počast mrtvima. A onda, poput zavjeta, "nikad više“ izgovaraju.

Izgovarali su oni koji su upozoravali na kugu XX. stoljeća, na nacizam. Izgovarali su, upozoravali i vjerovali. Činilo se da su te riječi – "nikad više" - slušali svi. No jesu li svi uslišili ..?!

Patetično je pametovao i agresor koji je svakog svibnja na crvenom, iako ne zbog makova, već zbog ubojitog željeza trgu, naprezao mišiće svoje spreme. Spreme da ponovi, unatoč zavjetu izgovorenom: "nikad više".

Urotnički, krvožderni tiranin korak po korak usadio je u korijen nacizma sadnicu drugog "izma", koji se razobličio u barbarskom divljanju – monstruoznom istrebljavanju Ukrajinaca.

Ova sadnica mržnje, arogancije, laži i lukavstva, koju su uzgojili ruski propagandisti, postala je najnovija imperijalna politička doktrina - "rašizam".

„Rašizam“ – kao nacizam naših dana.

I nije važno što je prvi slog oba ta "izma" različit, jer pak njihove su zamisli iste - vražje, načini djelovanja - grabežljivi, a principi ponašanja - podmukli.

Pobješnjeli "rašizam" zapleo se u lažima o svojim "oslobodilačkim" ciljevima i utapa se u svojoj paklenoj maštariji brutalno uništiti Ukrajinaca, jer se ne žele rusima zvati.

Metastaze tog "rašizma" zahvatile su milijune od Bajkala do Belgoroda, koji urlaju divljački "raspni!“. I raspinju.

Ali neće razapeti, jer Ukrajinci su grm gorući, koji blistavo zrači svjetlošću slobode i nesalomljivosti.

A  otrovni korov, što je u korijenu nikao i u "rašizam" se uobličio, propasti će poput zmije koja sama sebe poždere.

Na tom mjestu neće procvjetati makovi.

Oni će procvjetati na mjestu gdje su nedužni Ukrajinci krv svoju prolili.

I iz makova zrna sjećanja izrast će nove naraštaje Ukrajinaca, koji će pognuti svoje glave u spomen na žrtve nacizma i žrtve rašizma.

I ne samo 8. svibnja…

Veleposlanik Ukrajine Vasylj Kyrylyč