Tihi svijete, zemljo mila,

Moja Ukrajino!

Zašto si opustošena,

Propadaš k’o sjena?

Taras Ševčenko jednom je zapisao sliku patnje Ukrajine, a dva stoljeća kasnije ta je slika u potpunosti ušla u ikonu "Raspeće Ukrajine".

Ruski neljudi ispisuju "Raspeće Ukrajine" krvlju Ukrajinaca.

Razapeta istina i sloboda stvaraju to platno.

Ta je istina u svakom Ukrajincu: živom, mrtvom, još nerođenom.

A krvoločni Pilat prkosno nastavlja pisati "Raspeće Ukrajine", pokušavajući joj na glavu staviti trnovu krunu.

Grobovima pokriva ukrajinsku zemlju-crnicu, a nad njima križevima prostor slobode križa.

U pozadini platna stvara slike iz prošlosti: kako su Ukrajince nekoć mučili i bacali u jarke, od gladi iscrpljene.

Svoj rad izmišljotinama uokviruje, potoci krvi i suza opravdava, ruke pere...

Ali neće ubojica ruke oprati - Božji sud i sud pravde, međunarodni, uperit će u njega oštri mač kazne.

Svijet pravedni čita tvorevinu tu đavlovu, a pak svoju odlučnost još mjeri na vagi.

Svijete slobodan, svijete jasan!

Obazriv svijete - ili ti suzdržan?

Je li razapeta Ukrajina za tebe već "sa strane"?

Hoće li ova lekcija iz povijesti biti dovoljna?

Požuri, pospješi, svijete slobodan!

Zaustavi teror ovaj sumanuti!

Zaštiti čuvare slobode i istine

I daj im volje za život...

Veleposlanik Vasilj Kirilić