S vremenom riječi i slike dobivaju nova značenja.

Ono što se nekoć smatralo uobičajenim i činilo se vječnim smislom, sada se promijenilo.

Pobjeda više nije parada, ona više nije u gluhim zvukovima čizama koji gaze trgove. Crvene, natopljene krvlju trgove i ulice. Ona više nije „Hura“, i nije  "Slava".

Nije lukava čarolija s tribina o svemoći, i nije čokanj žestice s prve crte.

Pobjeda je čin mudrosti i solidarnosti, opomena protiv zla. Pobjeda je poruka sadašnjim i budućim generacijama.

Pobjeda je sjećanje. Pobjeda je kada vođe naroda posjećuju stražara slobode ne s naklonom, već s riječju podrške, čvrstom kao kamen.

Tako postupaju jaki. Oni koji gledaju u sutrašnjicu.

Predsjednici i premijeri, ministri i zamjenici. I oni koji nemaju titule, ali velikog su srca i dubokog uma.

Tako je učinio i Predsjednik Vlade Hrvatske Andrej Plenković stajući rame uz rame s Ukrajinom.

U prosincu 2021., kada su poput vrana, svakog dana graktali iz bjelokamene o "misiji" koja je ubrzo postala zlodjelom, te 8. svibnja 2022., na dan sjećanja na ubijene od nacizma. I njegova nova vrsta - rašizma.

Jer tko je barem jednom u životu vidio oči ispunjene smrtnom kapljom, te spaljene okupatorom kuće u rodnoj zemlji, taj će uvijek stati rame uz rame za prijatelja.

Hvala, Hrvatska!

Hvala, gospodine Predsjedniče Vlade Republike Hrvatske!

Veleposlanik Ukrajine Vasylj Kyrylyč