“Sloboda se daje čovjeku kao dar, a ujedno i kao ispit”, poučavao je veliki humanist i učitelj čovječanstva, Papa Ivan Pavao II.

Visosti dostojanstva i slobode nisu uokvirene vremenom ili jednim danom. Njih treba svaki dan.

Sloboda je dar koji se ne smije zanemariti. Dar koji se ne smije zapostaviti. Ali i dar koji nitko ne smije oduzeti.

Sloboda nije razuzdanost, nije beskrajno polje za djelovanje. Sloboda je pravo na izbor. Ali to je i dužnost i odgovornost.

“Dajem ti slobodu, ali pazi da ja ne živim pognute glave”, govorio je otac nadajući se dostojanstvenom životu sina.

Način na koji koristimo slobodu određuje stupanj dostojanstva.

Dostojanstvo je tamo gdje je poštenje, viteštvo, poštovanje i samopoštovanje, dika i ponos.

Dostojanstvo je srodno časti, poštenju, ljudskosti i ljubavi.

Roditeljski "budi dostojan" poziva na poštovanje i samopoštovanje. A isto majčinsko – značilo biti čovječan.

Dostojanstvo je i svijest i osjećaj vlastite vrijednosti kao osobe.

Biti dostojan znači biti vrijedan nečega visokog ili onoga što je sudbina dala.

Naše dostojanstvo ne ovisi o podrijetlu. Potrebna mu je svakodnevna zaštita i ojačanje. Slobodom i odgovornošću. Riječju i djelom.

Pale su mi na pamet riječi Velikog Ukrajinca Ivana Svitličnog iz Luganska: "Časti svoju tvrđavu, nepobjedivi lik slobode, utvrdu svog dostojanstva – dušu – neću iznevjeriti niti za pedalj".

Veleposlanik Vasilj Kirilič