Demanti Veleposlanika Ukrajine u Republici Hrvatskoj Oleksandra Levčenka na članak objavljen u „Jutarnjem listu“ 7.-8. listopada 2013. godine

Borbeni MiG-ovi na nišanu prljave kampanje

„Jutarnji list“ u elektroničkom izdanju broja za 7. – 8. listopada 2013. pod nazivom „MiG-ovi koje kupujete od Ukrajine pripadaju Jemenu“ u potpunosti je prenio članak Denisa Krnića objavljen u „Slobodnoj Dalmaciji“ 7. listopada ove godine. Mogu pretpostaviti da je uredništvo „Jutarnjeg“ zainteresirao senzacijski karakter članka. Međutim, kad se radi o novinarskoj senzaciji uvijek postoji povišena opasnost spekulacija pa i beskrupuloznih laži. Upravo to se može reći o publikaciji u „Slobodnoj“.

Prije svega, kako to i mora biti u jednom demantiju, odgovorit ću na optužbe.

Cijeli članak svodi se na dvije neistinite tvrdnje. Prva: 5 lovaca MiG-21 koje je Hrvatska kupila u Ukrajini navodno ne pripadaju Ukrajini, nego Jemenu. Druga: nije jasno od koje tvrtke su Ukrajinci kupili MiG-ove koje poslije modernizacije prodaju Hrvatskoj. Istini za volju, te iste tvrdnje već sam nekoliko puta opovrgavao na stranicama „Slobodne Dalmacije“, ali gospodinu Krniću to ne smeta da ih ponavlja kao da su svježe i nove.

Dakle, o vlasništvu. Ukrajinska strana nije nikada skrivala da su Hrvatskoj prodani zrakoplovi bili ranije namijenjeni Jemenu. Međutim, Jemen je odustao od kupnje. Denis Krnić tvrdi zbog manjkavosti remonta. To je laž, sitna ali bitna. Jemenci su odustali zbog financijskih razloga i to mijenja suštinu cijele priče. Moram li objašnjavati elementarnu stvar da ako kupac nije platio za dogovorenu robu ta roba ostaje u vlasništvu prodavača? Uostalom, najuvjerljivija potvrda da dotični zrakoplovi nisu jemenski, nego ukrajinski je to da tijekom više od godinu dana koliko traje diskusija u hrvatskim medijima službeni Jemen nikad nije imao neke zamjerke prema ukrajinsko-hrvatskom ugovoru.

Što se tiče druge tvrdnje: ukrajinska tvrtka „Ukrspeceksport“ je na zahtjev MORH-a predočila svu neophodnu dokumentaciju o podrijetlu zrakoplova i te su potvrde u potpunosti zadovoljile hrvatsku stranu. Nije istina da Ministarstvo obrane RH skriva te podatke od javnosti. Uostalom, glasnogovornica MORH-a je pokazala i komentirala te  dokumente u 3. Dnevniku HRT-a od 8. listopada. Ovdje bih htio samo skrenuti pozornost čitatelja na to da od koga je „Ukrspeceksport“ u svoje vrijeme kupio MiG-ove nema uopće nikakve veze s time kome ih poslije remonta prodaje, bio to Jemen ili Hrvatska. Glavno je da je sve obavljeno prema zakonu.

Međutim, čitatelj pročitavši članak koji je prenio „Jutarnji“ teško će razumjeti istinski smisao publikacije bez dodatnog komentara i šireg konteksta.

Dakle, prije gotovo dvije godine Ministarstvo obrane Republike Hrvatske započelo je proces odluke oko remonta hrvatskih borbenih zrakoplova MiG-21. Ove godine raspisan je i natječaj za remont 7 hrvatskih borbenih zrakoplova MiG-21 i kupovinu još 5 MiG-ova. Čim se saznalo da će u natječaju sudjelovati ukrajinska kompanija „Ukrspecexport“ u hrvatskim medijima počela je vješto organizirana prljava kampanja diskreditiranja ukrajinskog sudionika. Razlog je razumljiv: ponuda i mogućnosti konkurenta bile su ispočetka mnogo slabije te on nije imao šanse za časnu pobjedu. MiG-ovi su avioni sovjetske proizvodnje i Ukrajina ima s njima ogromno iskustvo. Tvornica „Odeski zrakoplovni zavod“ koja obavlja remont hrvatskih zrakoplova već više od 50 godina specijalizira se upravo za remont MiG-21. Osim toga, ispostavilo se da je ukrajinska ponuda još i 5 milijuna eura jeftinija od ponude konkurenta što je i te kako važno za hrvatski proračun.

Sasvim je logično da je natječaj dobila ukrajinska kompanija. U srpnju su „Ukrspecexport“ i MORH potpisali odgovarajući ugovor. Poslije toga prljava kampanja prestala je u svim medijima, samo ne i u „Slobodnoj Dalmaciji“. Gospodin Denis Krnić nastavlja regularno objavljivati članke u kojima blati i ukrajinske izvođače i MORH. Njegov glavni cilj je spriječiti realizaciju ukrajinsko-hrvatskog ugovora i radi postizanja tog cilja on ne preza ni od najnebuloznijih izmišljotina. Već sam neograničeni asortiman njegovih fantazmagorija svjedoči da novinar ne ide od činjenica k zaključcima, nego izmišlja „činjenice“ za unaprijed pripremljen zaključak.

Ja, kao veleposlanik zemlje čijem se imidžu nanosi nepravedna šteta, primoran sam redovno reagirati na publikacije u „Slobodnoj“ opovrgavajući svaku novu, a veoma često i brojne stare laži. Tijekom zadnjih mjesec dana proslijedio sam u uredništvo lista tri odgovora, a tijekom pola godine njih je ukupno bilo pet. Međutim, ispostavilo se da objaviti demanti u „Slobodnoj Dalmaciji“ nije jednostavna stvar, mada se to garantira zakonom Republike Hrvatske. Jedan moj demanti uopće nije bio objavljen, a tri su bili tiskani s velikim zakašnjenjem i poslije višekratnih pismenih napomena. Osim toga, uredništvo je uzelo sebi za pravo skraćivati tekst kako mu je želja izbacujući ponekad važne kontraargumente.

Ako se uzme u obzir sve gore navedeno onda je vrlo teško izbjeći sumnje da autor publikacija u „Slobodnoj Dalmaciji“ nimalo ne mari za istinu, nego zloupotrebljava novinarski posao radi nekih svojih vlastitih interesa. O tome da takav pristup šteti ne samo imidžu Ukrajine, nego i nacionalnim interesima same Hrvatske da ne govorim.

,