U subotu (18. Siječnja 2014.) u glavnom gradu Hrvatske – Zagrebu se održao svečani skup povodom obilježavanja 70. obljetnice osnutka X. Zagrebačkog korpusa NOV Jugoslavije, na kojem je sudjelovao Veleposlanik Ukrajine u Republici Hrvatskoj Oleksandr Levčenko.
Svečanom skupu također su se pridružili Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, Gradonačelnik grada Zagreba Milan Bandić, Predsjednik gradske skupštine grada Zagreba Darinko Kosor, Specijalni predstavnik Predsjednika Hrvatskog Sabora Igor Dragovan, brojne predstavnici veteranskih i antifašističkih organizacija Hrvatske, značajan broj medija te diplomatski kor.
U ime antifašističke koalicije tijekom svečanosti Veleposlanik Ukrajine O.Levčenko je pozdravio sve nazočne s ovim značajnim događanjem te je nastupio s tematskim izvješćem (tekst izvješća u privitku).
Obilježavanje 70. obljetnice osnutka X. Zagrebačkog korpusa NOV Jugoslavije pomno su pratile Hrvatske medije.
Riječ Veleposlanika Ukrajine Oleksandra Levčenka na svečanosti povodom obilježavanja 70. obljetnice osnivanja Desetog zagrebačkog korpusa Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije
(18. siječnja 2014.)
Poštovani gospodine Predsjedniče Republike Hrvatske,
Uvaženi Gradonačelniče i Predsjedniče gradske Skupštine,
Poštovane dame i gospodo,
Dragi veterani.
Meni kao predstavniku jedne zemlje koja je dala ogromni doprinos zajedničkoj borbi antifašističke koalicije velika je čast pozdraviti ovaj uvaženi skup i zajedno sa svima vama odati počast i priznanje herojima Desetog zagrebačkog korpusa, ali i svim hrvatskim partizanima koji su se borili protiv fašizma.
Danas obilježavamo već 70. obljetnicu osnutka Zagrebačkog korpusa partizanske vojske. Što dalje odmiču u prošlost događaji tog strašnog rata, to sve veličanstvenije doima se fenomen narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj i u drugim zemljama nekadašnje Jugoslavije.
Korpus partizanske vojske. Ali kako to? Pa partizanski može biti samo odred! U tome i jeste povijesna unikatnost vaših partizana što su tijekom trajne i krvave borbe u potpuno okupiranoj zemlji uspjeli stvoriti ne samo male odrede, nego i pukove, divizije, brigade, korpuse i armije.
Zato kad slavimo obljetnicu formiranja Zagrebačkog korpusa, slavimo ne početak borbe protiv nacizma, nego jedan od njenih trijumfa, jednu od njenih pobjeda. Zato kad odajemo počast veteranima korpusa sjećamo se sa zahvalnošću i svih onih tko je od samog početka rata vodio žestoke borbe da bi se u siječnju 1944. brigade i divizije ujedinile u korpus i krenule u boj da bi zadale konačan poraz neprijatelju.
Čast mi je napomenuti da u toj zadnjoj, pobjedničkoj etapi rata partizani su se borili rame uz rame s vojnicima Treće ukrajinske fronte. Fronta je dobila taj naziv zato što prije nego što je pritekla u pomoć drugim narodima sudjelovala je te iste 1944. godine u oslobađanju Ukrajine. Ali nije bila ukrajinska samo po nazivu, nego u velikoj mjeri i po nacionalnom sastavu. Tako su se po koji put u najpresudnijim trenucima spojile povijesne sudbine naših naroda.
Kao Ukrajinac i kao unuk ukrajinskih partizana ponosim se ulogom koju su za vrijeme Drugog svjetskog rata moji zemljaci odigrali u oslobađanju Europe i u pobjedi nad nacističkom kugom.
Zato hoću spomenuti da se u redovima Crvene armije borilo 7 miliona Ukrajinaca, još oko pola miliona njih su sudjelovali u partizanskom pokretu.
Bitke su bile neviđeno žestoke, a neviđene su i ukrajinske žrtve. Pri oslobađanju Ukrajine svaka od 603 tisuća kvadratnih kilometara njenog teritorija koštala je života 11 tisuća naših vojnika i oficira.
Iz vojske nije se vratila polovica od 7 miliona ukrajinskih vojnika, a polovica onih koji su se vratili ostali su invalidima.
A svega je u Drugome svjetskom ratu bilo ubijeno 8 miliona Ukrajinaca, a gubici u stanovništvu su dostigli 13,5 miliona.
Gospodarski gubici samo Ukrajine mogu se usporediti s ukupnim gubicima svih članica antifašističke koalicije (naravno osim SSSR-a).
I na kraju, poštovane dame i gospodo,
Europa već gotovo 70 godina uživa u miru, slobodi i demokraciji. Bez obzira na trajnu gospodarsku krizu to je ipak najuspješniji i najsretniji dio svijeta. Ja bih veoma htio da Europa nikada ne zaboravi da njena sreća i sloboda ne bi bile moguće bez podviga i žrtve onih koji su pobijedili fašizam.
Zamislite da fašizam pobjeđuje u ratu. I onda imamo porobljenu od Hitlera Europu. To bi bio puni krah i bezizlaznost u razvoju europske perspektive.
Zato hvala i slava našim borcima!
Smrt fašizmu koji je donio toliko zla Europi i čitavom svijetu! Sloboda narodu koja spada u vrh europskih vrijednosti! Ovim partizanskim pozdravom završavam svoj govor.