Pročitavši tekst Williama Engdhala, za zaprepaštenjem sam otkrio da je sve ono što je u tom tekstu napisano o situaciji u Ukrajini, napisano upravo onako kako se taj problem vidi sa zidina Kremlja. Nije riječ samo o angažiranim procjenama, nego i izvrtanju činjenica pa i o notornim lažima.

Neću se upuštati u detaljnu analizu, dat ću tek nekoliko primjera. Recimo, autor tvrdi da su bivši predsjednik Ukrajine Janukovič i opozicija s Majdana postigli dogovor o izlasku iz krize 21. veljače, a već 22. su snajperisti počeli pucati u mnoštvo na Majdanu. Međutim, masovna ubojstva prosvjednika su se dogodila 18. i 20. veljače. Upravo ta užasna ubojstva su primorala Janukoviča da potpiše sporazum 21. veljače. W.Engdhal nije samo pobrkao datume, on ne razlikuje uzrok od posljedice, što ga ne sprječava da donosi politološke zaključke. O kakvoj se objektivnoj analizi može ovdje uopće govoriti?

Ipak, nije to najgore od svega što se nalazi u članku. Autor, dalje, krajnje samouvjereno, kao neospornu i dokazanu činjenicu, navodi da su na prosvjednike pucali snajperisti iz jedne oporbene ultranacionalisičke  organizacije, a ne specijalci sigurnosne službe. Zaključak je jasan: prosvjednici međusobno ubijaju. To je cinična laž koju su skovali stručnjaci za propagandni rat, a koja je lansirana u opticaj bez ikakvih dokaza. Objektivni analitičar nikako ne bi smio služiti tom konstrukcijom. Osim ako se samo želi praviti objektivnim.

Sam Majdan, prosvjede miliona Ukrajinaca, Engdhal tumači isključivo s gledišta teorije zavjere Zapada protiv Janukoviča i Moskve. Pridruženo članstvo Ukrajine s Evropskom unijom on prikazuje kao „nejasno definirano“, a kredit od 15 milijarda dolara koji je Rusija obećala Janukoviču naziva konkretnim dogovorom. Da, to je doista bio konkretni dogovor. To je zapravo bilo mito koje je Moskva ponudila da bi se Janukovič odrekao europskih integracija i okrenuo Ukrajinu u smjeru Carinske unije s Rusijom. Nije ni čudo što je to izazvalo masovne prosvjede ljudi koji su se nadali da će pridruženo članstvo donijeti njima europsku demokraciju i ljudska prava. I nikakva urota Zapada tu nije bila potrebna.

 Napokon, nekoliko rečenica o tezi iznesenoj u naslovu članka W.Engdhala. U naslovu se tvrdi „da se Washington spremio za novo silovanje Ukrajine koristeći svoju kontrolu nad MMF-om“. O kakvom se silovanju radi? Klan Janukoviča je toliko temeljito opljačkao Ukrajinu da novo „silovanje“ gubi svaki smisao. U takvoj situaciji Zapad može samo pomoći Ukrajini.

Nemam namjeru baviti se pretpostavkama o razlozima zbog kojih je jedan politolog s imenom postao tek glasnogovornik ruske propagande. Namjera mi je bila tek upozoriti na to čitatelje „Jutarnjeg lista“.