Ukrajina postoji. Nije mi jučer bilo teško shvatiti veleposlanika Oleksandra Levčenka u njegovom nerazumijevanju simbolike novinskih naslova. Ukrajina postoji, ne postoji više Europa koja je nastala završetkom velikog rata 1945., ali, na žalost, sve je ugroženija i ona koja se rodila rušenjem Berlinskog zida 1989. godine. Upravo od te druge „nove Europe“ očekivalo se ne samo da proširi duh građanske slobode, nego i da postane ekonomski zamašnjak svijeta koji je umorio od hladnog ratovanja. Uspjeh je, danas to znamo, dosad bio ograničenog dometa.

Padne li Ukrajina šaptom zbog diplomatske nemoći ili nedostatka sluha stare jezgre Europe, obrazac za ponavljanje 1939. bit će postavljen. Jedino što 2014. potencijalnom osvajaču nudi alate strašnije i mračnije no ikad. Cijena pasivnosti današnje Europe mogla bi se pokazati previsokom. Hrvatska, koja je u toj novoj borbi za podjelu utjecaja zemlja bez posebnog značenja, ne smije zaboraviti svoja tamna razdoblja iz povijesti.