“U Ukrajini nisu proruske snage, nego ruska vojska”

 

Naivne nade onih koji su vjerovali da je ruska aneksija Krima lokalni teritorijalni konflikt koji se tiče samo Rusije i Ukrajine i da će na tome Putin stati konačno su pali u vodu. Umjesto da stane on je počeo drugu etapu svog rata protiv naše zemlje.

Prošlo je mjesec dana poslije anšlusa Krima i mi smo postali svjedoci ponavljanja istog scenarija već u kontinentalnoj Ukrajini – u gradovima Donjecke i Luganske oblasti. Prizori su zastrašujuće poznati. Do zuba naoružani „mirni prosvjednici“ koji veoma liče na specijalce, samo bez oznaka ruske vojske, zauzimaju administrativne zgrade, njima u pomoć odmah pristižu lokalni proruski radikalci i plaćenici, koji glume „narod“. Oni skidaju ukrajinske zastave, podižu ruske i zahtijevaju referendum o pripajanju Rusiji ili barem o federalizaciji Ukrajine, što opet znači samo korak prema odcjepljenju. Rusija, kao i u slučaju s Krimom, opet nije luk jela, ni luk mirisala. Specijalce u Ukrajinu slala nije, samo što je skupila na granici s Ukrajinom 40 tisuća vojske spremne za napad.

O tome da se radi o izrežiranoj specijalnoj operaciji kao vrsti strane agresije protiv Ukrajine postoje čvrsti i brojni dokazi. Rat na teritoriju Ukrajine vode upravo profesionalci iz Rusije. Neka lica su poznata sa Krima, neka čak iz rusko-gruzijskog konflikta 2008. Saboteri iz Rusije uhićeni su u različitim dijelovima naše zemlje. Presretnuti radio razgovori također svjedoče: u akciji su Rusi iz Rusije.  

Mi ne možemo dozvoliti da grupe stranih specijalaca zaplašivaju naše sugrađane na Istoku Ukrajine, ugrožavaju njihov mir, njihove živote i teritorijalni integritet naše zemlje. U takvim okolnostima Ukrajina je primorana braniti se. Ali u suprotstavljanju jednoj poludjeloj svjetskoj supersili mi računamo na podršku cijele međunarodne zajednice. Veoma je važno da svijet nije nasjeo na laži kremaljskih stratega specijalnih operacija, dobro razumije tko raspiruje vatru i o tome otvoreno kaže agresoru. 

13. travnja Rusija je sazvala sjednicu Vijeća sigurnosti UN da bi „izrazila zabrinutost“ situacijom. Ako je doista zabrinuta onda neka riješi problem koji je ustvari sama i stvorila. Zato su potrebna samo tri jednostavna poteza: da prestane činiti u Ukrajini ono što čini zadnjih dva mjeseca, da odmah počne proces normalizacije i da se vrati u granice međunarodnog prava.

Hrvatima nije potrebno dugo objašnjavati što se zbiva u Ukrajini. Prije dvadeset i nešto godina oni su već doživjeli slična organizirana izvana „događanja naroda“ na svom teritoriju i dobro znaju kuda to vodi. Zato svugdje u Hrvatskoj osjećam razumijevanje i podršku i političara i običnih ljudi. Iskreno zahvaljujem Hrvatskoj i svim hrvatskim prijateljima na solidarnosti s Ukrajinom!

 

Oleksandr Levčenko, Veleposlanik Ukrajine u Republici Hrvatskoj

Vecernji list,