„Slobodna Dalmacija“ od 6. svibnja 2014. objavila je intervju bivšeg načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Rusije generala Jurija Balujevskog o situaciji u Ukrajini. Mada ga SAD i NATO smatraju jastrebom „u razgovoru za „Slododnu“ izrazio je pomirljiv stav“, piše u uvodu novinar Denis Krnić. Ali pročitavši članak uvjerio sam se da druželjubiv ton je samo privlačna ambalaža u koju su spakirane uobičajene agresivne poruke, koje bih htio ukratko komentirati.

„Jedina sila koja može spriječiti građanski rat (u Ukrajini) jest ruska vojska koja može poduzeti mirovnu operaciju“, ustvrđuje g. Balujevski.

Dakle, „miroljubivi“ general zagovara otvorenu invaziju ruskih trupa u kopnene dijelove Ukrajine, i to u ulozi mirovnjaka. Ali upravo ruska vojska je okupirala ukrajinski Krim i upravo ruski specijalci već mjesec dana nastoje isprovocirati građanski rat na istoku i jugu Ukrajine. Agresor koji se iznenada pretvara u mirotvorca i spašava napadnutu zemlju sam od sebe – to je nešto novo u svjetskoj povijesti. Uz to general prijateljski poziva i NATO, pa i Hrvatsku pridružiti se „eventualnoj mirovnoj, humanoj operaciji“. Čisto licemjerstvo, on odlično zna koga NATO i Zapad smatraju odgovornim za ukrajinsku krizu.

Sam g. Balujevski svu krivnju pripisuje „nelegitimnoj vlasti“ u Kijevu koja sprovodi antiterorističke akcije protiv ruskih građana u ukrajinskim gradovima.

Kao prvo, legitimnost ukrajinske vlasti priznaje cijela međunarodna zajednica. Osim Moskve, koja nepriznavanje koristi kao izgovor za izbjegavanje dijaloga s Kijevom. Doista, kad vršiš agresiju dijalog sa žrtvom samo smeta. Kao drugo, govoreći o antiterorističkim akcijama general je nehotice izlanuo istinu: radi se doista o ruskim građanima, a točnije ruskim specijalcima koji sastavljaju jezgru proruskih oružanih akcija na istoku Ukrajine.

Budućnost Ukrajine ruski general vidi u federalizaciji. To nije njegova ideja. Nju uporno nameće nama i svjetskoj zajednici Kremlj. Upravo pod geslom „federalizacije“ počeli su proruski prosvjedi u istočnoj Ukrajini koji su brzo prerasli u separatistički oružani pokret. Sama po sebi federalizacija je sasvim bezazlena riječ, ali u ruskom scenariju ona se koristi kao eufemizam za komadanje Ukrajine, „federalizacija“ je zamišljena tek kao prvi korak za kojim bi slijedilo odcjepljenje i pripajanje regija Rusiji. Između ostalog nova vlast u Kijevu priprema ustavnu reformu koja predviđa decentralizaciju i znatno proširivanje ovlasti naših regija, ali to ćemo napraviti u skladu s našim, a ne tuđim nacionalnim interesima.

Izjava iznijeta u naziv intervjua („Ukrajina nikad neće postati članica NATO-a“) predstavlja grubo miješanje u unutarnje stvari suverene države. Iz iste serije je i tvrdnja kako je Ukrajina „zadnja linija obrane Rusije“. Očigledno, mentalitet vojnog veterana je toliko prožet imperijalnim duhom da on čak i ne primjećuje da tu „zadnju liniju“ provodi po tuđem teritoriju. 

Poslije svih „miroljubivih“ ideja koje je iznio general tvrdnje da želi sačuvati teritorijalnu cjelovitost Ukrajine izgledaju kao čista floskula. Uostalom već smo čuli uvjerenja službene Moskve kako nema teritorijalnih pretenzija prema Ukrajini, a to je bilo uoči anektiranja Krima.

I na kraju još jedna opaska koja nema direktne veze s ukrajinskom problematikom. General tvrdi da je Hrvatska izvojevala neovisnost ruskim oružjem. Time valjda želi pridobiti simpatije hrvatskog čitatelja za Rusiju, za sebe i za sve što je rekao. Ja sam po prvoj struci povjesničar, ali se ne prisjećam da bi Rusija isporučivala oružje Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata. Iskreno govoreći, uvijek mi se činilo da je Moskva bila više naklona onoj drugoj strani.

Toliko o intervjuu ruskog vojskovođe. Ništa od miroljubivosti. Samo stare laži u lijepoj ambalaži.         

           Oleksandr Levčenko, Veleposlanik Ukrajine u Republici Hrvatskoj

,