Pomognite nam osloboditi Nadiju

 

Ukrajina se obraća svjetskoj javnosti s apelom za pomoć u oslobađanju svoje nacionalne heroine natporučnice ukrajinske vojne avijacije Nadije Savčenko iz ruskog zarobljeništva.

Kad je počela ruska agresija na istok Ukrajine Nadija se prijavila se kao dragovoljac pješadijskog bataljuna „Ajdar“. Da bi otišla iz svoje avijacijske brigade uzela je godišnji odmor.

18. lipnja za vrijeme bitke oko Luganska zarobili su je separatisti dok je pokušavala izvući ranjenika s bojišta.

Idućeg dana, očigledno s propagandističkim ciljem, na internetu je osvanula snimka njezina ispitivanja.

Međutim, učinak je bio potpuno suprotan onom kojem su se nadale proruske snage. Cijeli ukrajinski narod je bio zadivljen snagom djevojke koja je, znajući da je njen život ugrožen, mirno i dostojanstveno razgovarala s neprijateljima. Na pitanje ruskog obavještajca „Koliko snaga nam je suprotstavljeno?“ ona je s ponosom uzvratila „Mislim, da je cijela Ukrajina“.

U jednom danu Nadija je postala nacionalna heroina, koju sada zovu ukrajinskom Ivanom Orleanskom.

Kad su je zarobili, dugo vremena o njoj ništa nije znalo. Tek nedavno su objavili da je u zatvoru u ruskom gradu Voronježu. Rusi joj žele suditi te joj prijeti doživotna kazna.

Situacija je potpuno apsurdna, mada to, izgleda nimalo ne brine rusku stranu. Jasno je da su separatisti nezakonito odveli djevojku u susjednu zemlju, koja službeno tvrdi kako uopće nije upletena u sukob na teritoriju Ukrajine. Da je stvarno tako, Rusi bi je morali odmah predati ukrajinskim vlastima.

Međutim, ruske službe su izmislile nesuvislu verziju i službeno kažu kako je Nadija ilegalno ušla u Rusiju kao izbjeglica i tamo je navodno bila uhvaćena tijekom kontrole dokumenata. 

Optužuju je i da je pridonijela pogibiji dvojice ruskih novinara na istoku Ukrajine. Ti novinari su nezakonito ušli u Ukrajinu iz Rusije i bez ikakvih novinarskih oznaka na odorama pratili napad skupine proruskih terorista na ukrajinsku vojsku. Dakle sudjelovali su u bitki i poginuli od vatre minobacača. Nadija Savčenko u to vrijeme nije bila tamo te nikako nije mogla njima ni pomoći, ni odmoći. Njihova smrt treba Moskvi da bar nekako povežu Nadiju sa štetom nanijetom državljanima Ruske Federacije. 

Rusija je dugo nije dopuštala susret Nadije i ukrajinskog konzula što je grubo kršenje međunarodne konzularne konvencije. Konzul je uspio posjetiti zarobljenicu tek 16. srpnja. Ispostavilo se da je Nadija štrajkala glađu da joj dopuste susret. Potvrdila du su je nasilno autom odveli u Rusiju s vrećom na glavi i lisicama na rukama.

Radi se, dakle, o pravoj otmici, o međunarodnom terorizmu na državnoj razini. Kremlj se čak i ne trudi naći vjerodostojna opravdanja.

Ukrajina poduzima sve da oslobodi Nadiju. Njen slučaj počeo je razmatrati Europski sud za ljudska prava. Ali Nadiji je potrebna i podrška međunarodne zajednice, svih kome je stalo do slobode, demokracije i pravednosti.

Za vrijeme ispitivanja ukrajinska heroina je rekla okupatorima: „Vi me nećete pustiti, ubit ćete me. I ubit će me vaše ruske vlasti zbog optužaba koje mi pripisuju“.

To nikako ne smijemo dopustiti.

   

Oleksandr Levčenko, Veleposlanik Ukrajine u Republici Hrvatskoj