Sankcije djeluju učinkovito

 

U nedjeljnom broju „Jutarnjeg lista“ od 10. kolovoza 2014. godine Veleposlanik Ruske Federacije Robert Markarjan je dao veliki intervju pod nazivom „Hrvatska ekonomija će patiti zbog želje Zapada da uništi Rusiju“.

Već sljedećeg dana s velikim zadovoljstvom sam pročitao u „Jutarnjem“ članak novinara Roberta Bajrušija: „Ministarstvo: Veleposlanik Rusije morao bi paziti što govori“. Hrvatska diplomacija je dala dostojanstven odgovor na pokušaj R.Markarjana suprotstaviti Hrvatsku i Europsku Uniju, ruskoj strani je odlučno stavljeno na znanje da je Republika Hrvatska punopravna članica EU i sukreator europske politike podrške teritorijalnog integriteta Ukrajine, kao i uvođenja sankcija protiv Rusije.

Ipak želio bih pomoći hrvatskom čitatelju prepoznati gdje su u velikom članku ruskog političara skrivene najopasnije doze informacijskog otrova.

Prva je smještena već u naslovu – „želja Zapada da uništi Rusiju“. U samom tekstu nailazimo na tezu o „manijakalnoj želji Zapada da kazni Rusiju za njezinu nezavisnu vanjsku politiku“. Potpuna laž koja uz to pretvara Zapad u agresora, a agresora u nevinu žrtvu. Onda je možda okupacija Krima i rat na istoku Ukrajine samo samoobrana jadne Rusije?

Takva izvrnuta logika nije nimalo slučajna. Ona odražava temeljni geopolitički stereotip imperijalnog i KGB-ovskog mišljenja sadašnje moskovske vrhuške. Urušavanje SSSR-a, SFRJ i cijelog socijalističkog bloka ona vidi samo kroz naočale „zapadne zavjere“. Majdan u Kijivu, borbu miliona Ukrajinaca za europsku budućnost, potpisivanje Sporazuma o pridruživanju između EU i Ukrajine ona smatra samo specijalnom operacijom Washingtona i Bruxellesa da „otmu“ njenog najvažnijeg „vazala“ i tako osujete obnavljanje Ruskog imperija. Upravo ta manijakalna imperialna ideja, kao i nesposobnost pomiriti se s činjenicom da je Ukrajina suverena država potakle su Kremlj da prekrši sve moguće međunarodne norme i sporazume te napadne moju zemlju.

U tom kontekstu tvrdnja gospodina Markarjana kako su sankcije EU „u potpunosti neprihvatljive te su u suprotnosti sa svim međunarodnim normama i pravilima“ doista zvuči kao neka zla farsa.

Ne izgleda ništa bolje ni izjava da Rusiju „neopravdano optužuju za isporuku naoružanja pobunjenicima na jugoistoku Ukrajine, za pad malezijskog zrakoplova“.

Ruski veleposlanik iznosi izravnu laž i kada govori da su stanovnici jugoistoka bili primorani uzeti oružje da bi zaštitili svoju kulturu, jezik, tradicije, a ukrajinska vojska baca na njih fosforne bombe i balističke projektile.

 Gospodin Markarjan vješto brka grješno i pravedno i kada govori o suštini konflikta na istoku Ukrajine. Proruske pobunjenike on ne smatra separatistima nego isto takvim prosvjednicima kao što su i oni koji su protestirali na Majdanu u Kijivu. Međutim, ljudi na Majdanu nisu bili naoružani i nisu zahtijevali cijepanja svoje zemlje. Pobunjenici na istoku su naoružani do zuba i proglasili su Donecku i Lugansku pseudorepublike pod ruskim zastavama. Hrvatima je lako uočiti razliku, jer s istim uspjehom mogao bi se postaviti znak jednakosti između sindikalnih prosvjednika na Trgu Bana Jelačića i bojovnicima „Republike Srpske Krajine“.

Ali ni to nije sva istina. Kao što se zna, separatisti to su građani neke države koji zahtijevaju osamostaljenja svoga kraja. Separatista na istoku Ukrajine, razumije se, ima, ali nisu oni glavni čimbenik konflikta. Istina je u tome da jezgru rukovodstva samoproglašenih tvorevina čine suradnici tajnih službi Ruske Federacije, glavninu pobunjeničke vojske sastavljaju specijalci i plaćenici koji se tisućama ubacuju iz Rusije, i ratuju oni ruskim oružjem, uključujući tenkove, oklopna vozila, raketobacače i protuzračne rakete koje su oborile malezijski avion na visini od 10 tisuća metara.

A sada da citiram gospodina Markarjana: “Rusija nije strana konflikta. Ova kriza je unutarukrajinska“. I to je najveća i najlicemjernija laž Kremlja. Moskva po svaku cijenu nastoji predstaviti međunarodnoj javnosti svoju neobjavljenu invaziju u Ukrajinu kao građanski rat unutar naše zemlje. Zato Rusija uporno glumi stranu koja je po strani, a zadnjih dana pokušava čak da intervenira u ulozi mirovnjaka.

U nastojanja Moskve izokrenuti sliku konflikta spada i tvrdnja gospodina veleposlanika da kriza „može biti riješena kroz uspostavljanje dijaloga između sadašnjih kijevskih vlasti i predstavnika jugoistoka Ukrajine“.  Dobar trik! Zamislite da vas netko bije šakom u glavu, a na pitanje „Zašto me biješ?“ odgovara: „Ja te uopće ne bijem, bije ova šaka, moraš s njome voditi pregovore“. Bojovnici na istoku Ukrajine su samo šaka Moskve, a šaka ne može pregovarati.

I na kraju nekoliko riječi o sankcijama. Glavni cilj cijelog intervjua je da zastraši Hrvatsku gospodarskim gubicima i natjera je da u EU glasa protiv sankcija. „Ako netko misli da sankcijama može Rusiju baciti na koljena, duboko griješi“, tvrdi ruski veleposlanik. Ali sam njegov članak svjedoči o tome da sankcije djeluju i djeluju učinkovito. Uvjeren sam da su upravo međunarodne sankcije sve do sada sprječavale Moskvu da započne veliki rat za osvajanje Ukrajine.

 

  Oleksandr Levčenko, Veleposlanik Ukrajine u Republici Hrvatskoj

 

 

,