• A-
    A+
  • Ljudima s oštećenjem vida
  • Hrvatski
  • Українською
  • Stara verzija
Članak Veleposlanika Ukrajine Oleksandra Levčenka za „Glas narodne diplomacije“Koordinacije društava prijateljstva RH: "Partizani. Sličnost povijesnih sudbina Ukrajine i Hrvatske"
04 rujan 2014 18:28

Partizani. Sličnost povijesnih sudbina Ukrajine i Hrvatske

 

Veleposlanik Oleksandr Levčenko: Ukrajina računa na svestranu podršku Europske Unije i cijele međunarodne zajednice.

 

Prije svega htio bih čestitati svim veteranima i svim hrvatskim građanima Dan antifašističke borbe koji se slavi 22. lipnja, dan nacionalnog ponosa, časti i herojstva, dan koji je zasvjedočio da je u Drugom svjetskom ratu hrvatski narod odlučno stao na stranu pravednosti i humanizma.

Ukrajinski i hrvatski narodi su rođaci, nas povezuju bliskost jezika, kultura i mentaliteta, ali i zaprepašćujuća  sličnost povijesnih sudbina. To zajedništvo sudbina došlo je do izražaja i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Dan 22. lipnja 1941. i te kako mnogo znači i u povijesti Ukrajine, kao i svih nekadašnjih republika Sovjetskog Saveza. Tog dana bez objavljivanja rata nacistička Njemačka napala je SSSR, tog dana su prve bombe pale na Kijiv.

Taj rat mi zovemo Velikim domovinskim. U redovima Crvene armije protiv agresora zajedno su se borili predstavnici svih sovjetskih naroda, velikih i malih. Danas želio bih se detaljnije osvrnuti na doprinos Ukrajine zajedničkoj borbi protiv fašizma.  

Ukrajina se našla u samom epicentru svjetskog rata. Njegov smrtonosni val dva puta je poharao našu zemlju – za vrijeme povlačenja Crvene vojske 1941. i tijekom njene ofenzive 1943.-1944. godina. Otud i neviđene žrtve i razaranja.

U Drugome svjetskom ratu poginulo je do 8 miliona Ukrajinaca, a ukupni gubici Ukrajine u stanovništvu su dostigli 13,5 miliona, najviše od svih nacija antifašističke koalicije.  Potpuno ili djelomično bilo je uništeno 714 gradova i 28 tisuća sela.

7 miliona Ukrajinaca sudjelovali su u borbama kao vojnici Crvene armije. Svaki drugi od njih nije se vratio doma. Svaki drugi od onih koji su se vratili ostao je invalid.

Na ukrajinskim terenima Sovjetska vojska je provela 15 strateških operacija Velikog domovinskog rata. Pri oslobađanju Ukrajine svaka od 603 tisuća kvadratnih kilometara njenog teritorija koštala je života 11 tisuća sovjetskih vojnika i oficira.

Winston Churchill je pisao: „između svih naroda koji su se našli pod vladavinom Njemačke najviše je možda stradao ukrajinski. Ali u isto vrijeme on je po cijenu miliona svojih predstavnika dao ogroman doprinos pobjedi nad njome“.

Međutim, Ukrajinci nisu se borili samo na frontu u redovima Crvene armije. Kad se regularna sovjetska vojska povukla na istok, a Ukrajina se našla pod njemačkom okupacijom u zemlji je počeo partizanski pokret. I tu opet nalazimo povijesnu sličnost s Hrvatskom.

Osnovicu prvih odreda u 1941. sastavili su ilegalci koji su bili ostavljeni na okupiranom teritoriju sa ciljem organizirati otpor neprijatelju. U sastav tih odreda ušli su i brojni vojnici Crvene armije koji u katastrofalnim zbivanjima prvih mjeseci rata nisu uspjeli povući se s glavninom vojske ili su pobjegli iz brojnih logora za zarobljenike.

Već krajem 1941. - početkom 1942. partizanima se počelo masovno pridruživati lokalno stanovništvo koje je na sebi osjetilo genocidnu prirodu „novog poretka“ koji su uveli nacisti. Često u šume su odlazili svi preživjeli stanovnici sela spaljenih u kaznenim operacijama Nijemaca. Otada i sve do kraja okupacije partizanski pokret dobiva masovni, istinski narodni karakter, tako da je tijekom rata u borbu je bilo uključeno oko pola miliona ljudi.

Partizanski odredi su nastali u svim bez izuzetka oblastima, to jest županijama Ukrajine, čak i tamo gdje otvoren stepski prostor nije pogodovao gerilskim aktivnostima.

Tu se valja sjetiti podviga ilegalaca u južnom crnomorskom gradu Odesi. Odesa se gradila od krečnjaka koji se više od stotinu godina iskopavao neposredno pod samim gradom. Tako su nastale poznate odeske katakombe, pravi podzemni labirinti koji imaju opću dužinu od dvije i pol tisuća kilometara. Upravo tamo su se tijekom gotovo tri godine okupacije skrivao odeski partizanski odred koji je izveo brojne diverzije protiv osvajača.

Međutim, posebno snažan partizanski pokret od samog početka je bio na sjeveru i sjevernom istoku Ukrajine gdje su se od prastarih vremena sačuvale beskrajne šume koje su osigurale sklonište za desetke tisuća boraca.

To su bili pravi partizanski krajevi gdje ni jedan njemački vojnik nikada se nije mogao osjećati na sigurnom. Ja potičem upravo iz te regije i dobro znam što to znači kad „u žilama teče ti krv partizana“, osjećam taj ponosni partizanski duh. Oba su moja djeda bili partizani. Jedan je poginuo na početku rata, ostavivši četvoro djece od kojih je najmlađa bila moja majka, tada stara tek jednu godinu dana. Drugi djed je dočekao oslobođenje i nastavio ratovati sve do pobjede u redovima Prve Ukrajinske fronte. 

Upravo u toj šumskoj regiji, u Sumskoj i Černihivskoj oblastima krajem 1941. godine počeo je proces ujedinjavanja malih odreda u veće partizanske formacije koje su već bile u stanju voditi prave bitke s redovnom vojskom neprijatelja. Na kraju krajeva tu je nastala prava partizanska armija pod komandom generala Sidora Kovpaka koja se proslavila s nekoliko velikih pohoda po neprijateljskoj pozadini. U pohodu 1943. vojska Kovpaka prešla je cijelu Ukrajinu i stigla čak do Karpata. U rezultatu partizanskog rata na teritoriju Ukrajine su se pojavile cijele regije slobodne od njemačke okupacije. 

Ukrajinski partizani odigrali su značajnu ulogu u pobjedi. Za borbu protiv njih Nijemci su morali izdvojiti 10 posto svojih snaga na istočnoj fronti. Partizani su uništili nekoliko stotina tisuća neprijateljskih vojnika i oficira, oko 500 okupacijskih garnizona. Posebno važan je bio tako zvani „željeznički rat“, a to su nekoliko tisuća eksplodiranih vlakova s vojnicima neprijatelja, tenkovima, topovima, drugim oružjem koji nikada nisu stigli na bojište, stotine dignutih u zrak mostova i kilometri željezničkih pruga.

Tako da Ukrajina kao i Hrvatska s punim pravom može se smatrati zemljom partizanske slave, i to je još jedan važan povijesni čimbenik koji zbližava i povezuje naša dva prijateljska naroda.

Poraz fašizma 1945. godine je udario temelje novoj demokratskoj Europi, današnjoj Europskoj Uniji. Ta nova Europa ne bi bila moguća bez podviga i žrtve svih naroda antifašističke koalicije. Ukrajina danas ide putem europskih integracija, ali povijest je puna zlih paradoksa: europski izbor moje zemlje izazvao je oružanu agresiju od strane bivše sovjetske metropole Rusije, iste Rusije zajedno s kojom Ukrajina se rame uz rame borila protiv Trećeg rajha. Jedna od najdragocjenijih tekovina antifašističke tradicije je solidarnost demokratskih naroda i država u suprotstavljanju bilo kojoj agresiji. Zato Ukrajina, koja je u Drugom svjetskom ratu za slobodu Europe žrtvovala milione svojih sinova i kćeri, s punim pravom računa na svestranu podršku Europske Unije i cijele međunarodne zajednice.

 

 

,

Outdated Browser
Для комфортної роботи в Мережі потрібен сучасний браузер. Тут можна знайти останні версії.
Outdated Browser
Цей сайт призначений для комп'ютерів, але
ви можете вільно користуватися ним.
67.15%
людей використовує
цей браузер
Google Chrome
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
  • Linux
9.6%
людей використовує
цей браузер
Mozilla Firefox
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
  • Linux
4.5%
людей використовує
цей браузер
Microsoft Edge
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
3.15%
людей використовує
цей браузер
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
  • Linux