Spasite Nadiju Savčenko!

Nadija Savčenko. Želim da cijeli svijet zna ime te ukrajinske heroine, djevojke ratnice koja je snagom duha jača od mnogih vojnika muškog spola. Ona je bila poznata u Ukrajini i prije rata jer je kao jedina žena smogla probiti sve predrasude i postati natporučnicom ukrajinske vojne avijacije.  

Kad je prošle godine Rusija anektirala Krim i počela agresiju na istoku Ukrajine Nadija nije čekala hoće li njena jedinica ići u akciju i prijavila se u pješadijski dragovoljački bataljun „Ajdar“ koji je vodio borbu s proruskim separatistima u Doneckoj i Luganskoj županijama. Tu su je 18. lipnja zarobili neprijatelji kad je pokušavala izvući ranjenika s bojišta. I tu počinje glavna i najteža bitka njenog života.

Već sljedećeg dana na internetu je osvanula snimka njenog ispitivanja. I to je bila velika greška ruske propagande. Umjesto slike straha i poniženja prikazali su obrazac muževnosti i dostojanstva. Na pitanje ruskog obavještajca „Koliko snaga sad se suprotstavlja nama?“ Nadija je s ponosom uzvratila „Mislim, da cijela Ukrajina“. A na kraju je sasvim mirno ustvrdila: „Vi me nećete pustiti, ubit ćete me. I ubit će me vaše ruske vlasti zbog optužaba koje mi pripisuju“. Tako je u jednom danu postala nacionalna heroina i simbol ukrajinskog borbenog duha.

Međutim kremaljski politički tehnolozi nisu odustali od ideje da iskoriste Nadiju Savčenko u svojim propagandističkim igrama. Kroz neko vrijeme se ispostavilo da se ona nalazi u zatvoru grada Voronježa na teritoriju Rusije. Kako je tamo stigla? Rusko „pravosuđe“ je izjavilo da je sama ilegalno ušla u Rusiju kao izbjeglica i tamo je navodno bila uhićena tijekom kontrole dokumenata. Potpuni apsurd! Svi su vidjeli da je ratna zarobljenica i da je istinska ukrajinska patriotkinja. Što bi tražila na teritoriju okupanata?! Kasnije kad je ukrajinski konzul uspio da je posjeti Nadija je ispričala da su je u lisicama i s vrećom na glavi dugo vozili iz Luganska, promijenili 6 auta dok se nije našla u ruskom zatvoru.

Takav čin je, van sumnje, grubo kršenje međunarodnog prava. Nadiju Savčenko su na ukrajinskom teritoriju zarobili pripadnici nezakonitih vojnih jedinica, dakle teroristi. Čak ako su je oni nelegalno prebacili u susjednu Rusiju, koja još uvijek službeno poriče svoju umiješanost konflikt, onda bi takva „neutralna“ Rusija morala ju odmah vratiti Ukrajini. A ako nije onda se radi o otmici i podupiranju terorizma.

Sljedeći korak ruske Temide bio je još apsurdniji. Savčenko su optužili da je ona navodno usmjeravala paljbu ukrajinskih minobacača od koje su poginula dva ruska reportera. Novinari su doista poginuli dok su pratili napad skupine proruskih terorista na ukrajinsku vojnu  jedinicu, ali Nadija nema s time nikakve veze jer ni blizu nije bila tom mjestu. Otkud sad takva nesuvisla optužba? Jednostavno Moskvi je bilo neophodno da bar nekako poveže Nadiju sa štetom nanijetom ruskim građanima. Ruskih vojnika na istoku Ukrajine ratuje pa i gine na tisuće, ali „neslužbeno“, tako da maćuška Rusija ne smije priznati njihovu pogibiju. E, a novinari su sasvim drugačija stvar!

Tako je počeo skroz falsificirani sudski postupak. Sud bez pravde, bez dokaza, bez logike i bez izgleda na uspjeh. Ali rusko pravosuđe, izgleda, za to i ne mari jer je za njega glavno izvršiti političku narudžbu. Uostalom to je stara tradicija još iz Staljinovog doba kada su milijuni bili osuđeni na strijeljanje i robiju po najapsurdnijim optužbama.

Ukrajina ulaže ogromne pravne i diplomatske napore da oslobodi svoju heroinu. O tome se govorilo na pregovorima u Minsku, o tome se govorilo u UN-u i u svim prijestolnicama svijeta, brojne masovne akcije se održavaju u Ukrajini i drugim zemljama.

Na parlamentarnim izborima koji su održani u Ukrajini u listopadu Julija Timošenko je stavila ime Nadije Savčenko kao broj 1. na listi svoje stranke u nadi da će status zastupnika pomoći njoj da izađe na slobodu. Osim toga Nadija je postala članicom ukrajinskog izaslanstva u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe. Tako da danas imamo slučaj bez presedana: jedna država članica Vijeća Europe bez ikakvog razloga drži u zatočeništvu zastupnika PSVE jedne druge zemlje što je opet apsurd međunarodne razine.

Ali Moskva se i na to oglušuje jer je svojom bezočnošću i bahatošću sama sebe stjerala u slijepu ulicu: dokazati krivnju ne može, a ako popusti – „gubi obraz“. Vladimir Putin je na velikoj pres-konferenciji u prosincu s krajnjim cinizmom odglumio demokratski pristup izjavivši da će Savčenko biti puštena na slobodu, ako tako odluči sud, ali ako krivnja bude dokazana onda slijedi zatvorska kazna. Putinov odgovor je zasvjedočio samo jedno: odlično je upućen u taj slučaj, a to znači da se cijela ta pravna farsa odigrava uz njegovo osobno odobrenje.

U znak protesta protiv samovolje ruskih vlasti Nadija Savčenko je još 13. prosinca počela gladovanje. Gladuje, dakle, više od 40 dana, a to je već izuzetno ozbiljna opasnost po život. Znajući njen čelični karakter, Nadija neće odustati. Da bi i hrvatski čitatelj osjetio snagu duha te ukrajinske djevojke navest ću nekoliko pasusa iz njenog pisma sunarodnjacima.

„Odlučila sam se boriti na jedini način koji mi je dostupan – gladovanjem. Ali ne želim da se zbog mene previše sekirate. Hvala Bogu, mom genetskom kodu i roditeljima, zdravlje mi je kao kod kozmonauta, izdržat ću! A vaše sudjelovanje u mojoj sudbini u tome će mi pomoći. Svaki tko barem jedan put na dan pomisli o meni dobro dodat će mi vjere i snage, a svaki tko pomisli loše – inata i zlobe“.   

 „Ama ne živi u neslobodi čovjek koji je rođen slobodnim, a ne robom! Ne živi posebice kad je nevin!“

„Odluku o gladovanju donijela sam samostalno. Dala sam riječ i do dana mog povratka u Ukrajinu ili do posljednjeg dana svog života u Rusiji neću ga prekršiti. Jer što će onda vrijediti moje riječi!“

„Slaba nikad nisam bila i neću! Moju snagu duha neće slomiti. Glavno je duhom opstati, a fizička snaga će se obnoviti. A ako Bogu bude potrebno drugačije, što onda… Gubitak jednog borca to je svakako veliki gubitak, ali nikako nije izgubljeni rat! Ukrajina će pobijediti!“

26. siječnja, na dan kada bi po prvi put trebala sudjelovati u radu Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, Ukrajinci i prijatelji Ukrajine u brojnim zemljama održat će akcije solidarnosti s Nadijom Savčenko. Ja želim da cijeli svijet zna njeno ime. I da je spasi.

 

Oleksandr Levčenko, Veleposlanik Ukrajine u Republici Hrvatskoj