Objavljena 24.2.2015 8:25:00 

AMBASADOR UKRAJINE ZA BIH O. LEVČENKO ZA AGENCIJU ONASA: CILJ MOSKVE JE POKAZATI EVROPI I SAD DA RUSIJA MOŽE DIKTIRATI SVOJU VOLJU BIH

        SARAJEVO, 23. FEBRUARA (ONASA) - Primarni cilj burne reakcije Moskve oko izvoza bh. naoružanja i vojne opreme u Ukrajinu "nije bio spriječiti isporuku, već pokazati Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da Rusija ima mogućnost diktirati svoju volju BiH, koju Evropska unija (EU) i NATO vide kao svoju buduću članicu", rekao je za Agenciju ONASA nerezidentni ambasador Ukrajine za BiH Oleksandr Levčenko.

        Levčenko smatra da se oko jednog "relativno malog ugovora vrijednog 'samo' pet miliona eura digla prava 'bura u čaši vode', oglašavanjem ambasadora Rusije u BiH Petra Ivancova i Ministarstva vanjskih poslova Rusije".

        Dokazujući svoj uticaj na BiH, "Rusija je primjenila i svoj omiljeni zahvat, 'plinsku ucjenu', koja je Ukrajini itekako poznata. Da li to znači da će i nadalje pokušavati blokirati sve odluke jedne suverene države, koje se ne sviđaju Kremlju? Odgovor potražite sami", navodi Levčenko.

        Osnovno pitanje je, smatra ambasador, da li BiH sa gledišta međunarodnog prava smije prodavati oružje Ukrajini, a odgovor je, navodi, potvrdan.

        "Ruska strana se pozivala na međunarodne norme i obaveze pred OSCE, ali bez konkretnog obrazloženja, jer ga nema. Jer se Ukrajina, za razliku od Rusije, ne nalazi pod međunarodnim sankcijama, a to znači da svako ko želi s Ukrajinom poslovati u vojnoj sferi, može to slobodno i činiti", kazao je Levčenko. 

        Naveo je da je drugi argument koji ruski ambasador koristi "zabrana uvoza oružja u regije u kojima traju oružani konflikti".

        OSCE međutim, objašnjava Levčenko, preporučuje da se pri donošenju odluke o izvozu naoružanja uzmu u obzir "unutrašnja i regionalna situaciju u državi uvoznici i oko nje, sa gledišta prisutnosti napetosti ili oružanih konflikata", ali isto tako i "potrebe države uvoznice u obezbjeđenju njene sposobnosti ostvarivanja prava na samoodbranu u skladu sa članom 51.

Povelje Ujedinjenih nacija (UN)".

       Pravo države na samoodbranu, poručuje ukrajinski ambasador, uopšte ne podliježe sumnji.

        "I tu je izuzetno važno izvesti na čistac o kakvom se oružanom konfliktu radi u Ukrajini. Rusija ga po svaku cijenu nastoji prikazati kao unutrašnji ukrajinski konflikt. I taj propagandni trik više nije sitnica, već pokušaj da se sve prevrne s nogu na glavu. Danas u ukrajinskoj regiji Donbas jezgro 'pobunjeničkih' snaga čine jedinice armije Ruske Federacije, samo bez nacionalnih oznaka na uniformi. Osim njih, ratuju i hiljade takozvanih 'dobrovoljaca' iz Rusije. Ti 'dobrovoljci' se organizovano vrbuju, obučavaju i naoružavaju u Rusiji, a poslije se ubacuju u Ukrajinu. Rusija je kao paravan formirala i jedinice od predstavnika brojne lokalne ruske manjine i 'ološa' svih nacionalnosti, ali na čelu njihovih odreda opet stoje ruski oficiri. Dakle, Ukrajina nije država koju razdire građanski rat, nego država koja se bori protiv vanjske agresije, i pomoći Ukrajini je moralna dužnost međunarodne zajednice", kazao je Levčenko.

        Pojašnjava kako se vojna kampanja u Ukrajini zvanično zove "antiteroristička operacija".

        "Jer zaista, ako se u tvojoj državi pojavljuju odredi 'do zuba' naoružanih ljudi, bez oznaka neke legitimne vojske, ko su oni, ako ne teroristi", pita se Levčenko.

        Odbiti isporuku oružja jednoj državi koja se bori protiv terorizma, smatra Levčenko, danas nikako ne odgovara principima demokratske međunarodne zajednice.

        Osim pravnog, nerezidentni ukrajinski ambasador za BiH, osvrnuo se i na moralnu stranu problema, karakterišući "ciničnim" da Rusija koja, "ne samo što je uvela u okupirane dijelove Ukrajine hiljade svojih vojnika, nego je dopremila teroristima i stotine tenkova, oklopnih vozila, topova, reaktivnih raketnih sistema i bezbroj drugog naoružanja, zamjera BiH što je htjela prodati Ukrajini nešto municije".

        Levčenko smatra ciničnom "'zabrinutost' Moskve da će naoružanje iz BiH biti iskorišteno za dalje bombardovanje naselja i ubistvo mirnih građana", a "istina je da su stravične zločine u gradovima Volnovaha, Doneck i Mariupolj, gdje su od mina i raketa poginuli deseci civila, počinile upravo proruske snage".

        Pored svega, Levčenko navodi kako "BiH za Ukrajinu ostaje prijateljska država i poželjan partner u svim sferama", međutim, u planu biznisa "ovaj presedan će, bez sumnje, pokolebati ugled BiH u očima ukrajinskih preduzetnika, koji će odsad sto puta vagati da li se isplati platiti za robu za koju ne znaš hoćeš li je ikad dobiti".

        Također, pored kvaliketa bh. municije, ta količina nije od presudnog značaja za Ukrajinu i njenu vojsku, ali Levčenko žali "što je osujećen jedan ugovor koji bi mogao biti od koristi za obje države i dati poticaj ekonomskoj saradnji, ne samo u vojnoj, nego i u drugim sferama".

        "Cijela ta priča je iznijela na vidjelo veoma ozbiljne političke nijanse koje nikako na smijemo zanemariti", zaključio je Levčenko.

        BiH je, prema ugovoru koje je privredno društvo iz Sarajeva "Unis Group" potpisalo sa Vladom Ukrajine, trebala izvesti određenu količinu naoružanja i vojne opreme Ukrajini.

        Međutim, nakon višemjesečnih pregovora, te ostavke ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Borisa Tučića, Predsjedništvo BiH je 11. februara usvojilo odluku o sprječavanju izvoza prema kojoj "izvoz oružja i vojne opreme iz BiH u Ukrajinu u ovom trenutku nije u vanjskopolitičkom interesu BiH". (kraj)