• A-
    A+
  • Ljudima s oštećenjem vida
  • Hrvatski
  • Українською
  • Stara verzija
Članak Veleposlanika Ukrajine Oleksandra Levčenka "Tragedija Krima" u novinama „Oslobođenje“ od 23.03.2015.
25 ožujak 2015 18:57

Navršila se godina otkako je Rusija anektirala ukrajinski Krim. Upravo na Krimu 1945. na konferenciji lidera antihitlerovske koalicije u Jalti bili su udareni temelji poslijeratnog poretka u Europi. Paradoksalno, ali na Krimu su sada i srušeni.

Noću 27. februara 2014. grupa naoružanih specijalaca zauzima zgradu parlamenta na Krimu, na poluostrvu se pojavljuju odredi takozvanih "uljudnih zelenih čovječuljaka". Oni na odorama nemaju oznaka, do zuba su naoružani i s profesionalnom uvježbanošću zauzimaju državne zgrade i blokiraju kasarne ukrajinske vojske. Toliko vojnika odjednom moglo je doći samo sa baze Ruske flote koja je ostala na Krimu još od sovjetskih vremena, ali Moskva poriče bilo koju umiješanost. Danju 27. februara "uljudni čovječuljci", kako je kasnije priznao u intervjuu jedan od komandanata ruskih diverzanata Igor Girkin, dovode u parlament nekoliko desetaka zastupnika gdje oni pod cijevima pušaka "biraju" samozvanog premijera i raspisuju "referendum" o pripajanju Krima Rusiji. Broj prikupljenih zastupnika je premali za kvorum, ali to nema veze. Osim ruskih vojnika, drugih svjedoka ionako nema! Pripreme za "referendum" traju čak dva tjedna i on se održava već 16. marta. Zvanični rezultati jednaki su onim u najgorim diktaturama gdje brojke se određuju unaprijed: 96,77 odsto navodno se izjasnilo za Rusiju. Istini za volju, na sajtu Savjeta za ljudska prava pri predsjedniku Rusije nakratko se pojavljuje informacija da je u referendumu učestvovalo samo 30% glasača od kojih je 50% podržalo separatizam. Ali koga to brine! Već 18. marta ruski parlament je uključio Krim u sastav Ruske Federacije. 

Mada niko u svijetu nije povjerovao Kremlju da se radi "o volji krimskog naroda", Rusija u to vrijeme uporno se pretvarala da niti luk jela, niti mirisala. Međutim, u dokumentarcu pripremljenom za prvu godišnjicu "oslobađanja" Krima Vladimir Putin s neskrivenom uživancijom priznaje sve što je tako vatreno poricao prije godinu: da je osobno naredio "povratak Krima" još 23. februara i da su u operaciji učestvovali specijalci Glavne obavještajne uprave Ruske armije, morska pješadija i druge jedinice. "Naša prednost je bila u tome što sam se time bavio lično ja", dodaje Putin, kao da zaista želi olakšati budući posao Međunarodnom sudu u Haagu.

Dakle, sve je bilo laž, kao što su laž i sadašnje tvrdnje Moskve da njena vojska ne ratuje na istoku Ukrajine. Kako kažu Rusi, to bi bilo smiješno, da nije toliko tužno. Geopolitičke posljedice okupacije Krima su katastrofalne. Prvi put u poslijeratnoj Europi dogodila se nasilna aneksija tuđeg teritorija. Time je Rusija ne samo prekršila sve moguće međunarodne sporazume nego je i urušila svjetski sigurnosni poredak koji je gotovo 70 godina čuvao ljudstvo od trećeg svjetskog rata. O kakvoj sigurnosti može se govoriti u svijetu gdje je jedna nuklearna supersila i "zvanični garant" mira u Savjetu bezbjednosti UN-a postao međunarodnim odmetnikom i sa očiglednim zadovoljstvom uživa u hajdučiji? Ukrajina je postala prvom žrtvom u ostvarivanju Putinovog paranoičnog projekta obnavljanja ruskog imperija, ali ugrožene su i sve bivše sovjetske republike, pa i cijela Europa, koja nastoji da vrati Rusiju na civilizirani kolosijek. Pod posebnim rizikom nesumnjivo je i "europsko bure baruta" Balkan, jer onaj ko želi destabilizirati Europu, prvo će pokušati revitalizirati animozitete rata koji je tu nedavno harao.

Međutim, iza geopolitičkih analiza često se izgube tragedije ljudi, pa čak i naroda. I tu bih htio posebnu pažnju pokloniti Krimskim Tatarima, koji su jedini autohtoni etnos poluostrva. Rusija tvrdi da je anektirala Krim zato što je on "oduvijek bio ruski". Ali to je notorna laž! U davna vremena na Krimu su smjenjivali jedan drugog brojni narodi koji su nestali sa historijske scene. U XIII stoljeću s istoka dolaze Tatari koji stvaraju moćnu državu Krimsko hanstvo. Krimski ogranak velikog tatarskog plemena ubrzo formira posebnu naciju sa svojim jezikom i bogatom muslimanskom kulturom. Sve do kraja 18. stoljeća od Rusije na Krimu ni traga. Ona osvaja poluostrvo tek 1783. godine, što je sa historijskog gledišta nedavni događaj koji ne daje nikakvog povoda govoriti o nekoj "iskonskoj ruskosti" poluostrva. 

Pod sovjetskom vladavinom Krimski Tatari doživljavaju posebno tragičnu sudbinu. 1944. Staljin ih je optužio za suradnju s njemačkim okupatorima i prognao cijeli narod u Gulag. U nepodnošljivim uvjetima tijekom prve 4 godina prognanstva izumrlo je 46,2% nacije. Dakle, to nije bilo samo etničko čišćenje nego pravi genocid. Na Krim, umjesto autohtonog naroda, vlast dovodi desetine tisuća Rusa koji tako postaju dominantnim etnosom. Upravo njihovi potomci danas sastavljaju okosnicu onog dijela stanovništva koji podržava rusku okupaciju. Masovni povratak Tatara omogućila je već nezavisna Ukrajina. Zato kad je došlo do ruske invazije, oni su se pokazali kao pravi patrioti ukrajinske države. Danas su tisuće Tatara pobjegle u kopnene dijelove Ukrajine i opet postali "raseljena lica". Stotine nacionalnih aktivista su uhapšeni ili nestali bez traga. Lideri tatarskog vijeća Medžlisa, među njima i svjetski poznati borac za ljudska prava Mustafa Džemilev, lišeni su prava povratka na Krim. Zatvoren je jedini fakultet gdje se studirao krimskotatarski jezik. Pod posebnom represijom su vjerske zajednice koje okupacijska vlast optužuje za islamski radikalizam. Tatari su suočeni sa strašnom činjenicom: zajedno s ruskom vojskom u njihovu otadžbinu opet je došao i zloglasni Gulag.

Okupacija Krima srušila je život i lokalnih Ukrajinaca koji čine 25% stanovništva. Oni su u vlastitoj državi preko noći postali "sumnjivi tuđinci", a represije protiv njih nisu ništa manje nego protiv Tatara. Patrioti se hapse, uništeno je ukrajinsko školstvo, okrutno se proganjaju ukrajinske pravoslavna i grčko-katoličke crkve. Nisu sretni ni oni krimski Rusi koji shvaćaju da je aneksija jedna pogubna avantura. A polako se trijezne i mnogi Rusi koji su u šovinističkom zanosu podržali okupaciju. Jer umjesto "raja" koji je obećala ruska propaganda došla je nestašica jer su pocijepane ekonomske veze s Ukrajinom. Pao je i turizam, a poluotok koji je bio omiljeno odmaralište za milione ljudi sad se pretvorio u rusku vojnu bazu. Ali glavni gubitak koji su osjetili svi stanovnici Krima, nezavisno od nacionalnosti, ipak je gubitak slobode. Cjelokupni društveni život stavljen je pod pojačanu kontrolu ruskih obavještajnih službi. Kao iz najgorih Staljinovih vremena ljudima se vratio strah da izražavaju svoje stavove. A na to su u Ukrajini bili navikli kao na vazduh. Okupaciju poluostrva kasnije je zasjenio krvavi rat na istoku Ukrajine. Međutim, Krim se nikako ne smije smetnuti s dnevnog reda svjetske politike. Jer Krim zna biti prekretnica u historiji. Danas od njegovog povratka Ukrajini zavisi hoće li čovječanstvo živjeti u svijetu gdje vlada snaga zakona ili zakon snage. 

(Autor je ambasador Ukrajine u BiH)

 

Outdated Browser
Для комфортної роботи в Мережі потрібен сучасний браузер. Тут можна знайти останні версії.
Outdated Browser
Цей сайт призначений для комп'ютерів, але
ви можете вільно користуватися ним.
67.15%
людей використовує
цей браузер
Google Chrome
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
  • Linux
9.6%
людей використовує
цей браузер
Mozilla Firefox
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
  • Linux
4.5%
людей використовує
цей браузер
Microsoft Edge
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
3.15%
людей використовує
цей браузер
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
  • Linux