• A-
    A+
  • Ljudima s oštećenjem vida
  • Hrvatski
  • Українською
  • Stara verzija
Intervju Veleposlanika Ukrajine u Republici Hrvatskoj Oleksandra Levčenka u novinama „Jutarnji list“ od 23. veljače 2016.
23 veljača 2016 14:01

Deokupacija Krima - tema broj jedan za europsku sigurnosnu politiku

Veleposlanik  Ukrajine: „Mi smo branitelji demokratske Europe“

 -U veljači i ožujku obilježavaju se godišnjice pobjede Majdana i bijega predsjednika Viktora Janukoviča te aneksije Krima ali i Minskog mirovnog sporazuma o primirju na istoku Ukrajine.

Da, to su sudbonosni događaji koji su promijenili život Ukrajine, ali i cijelog svijeta, kaže nam Oleksandr Levčenko, veleposlanik  Ukrajine u Zagrebu. Pobjeda Majdana postala je velikim trijumfom ukrajinskog naroda koji je stao u obranu demokracije, državne nezavisnosti i svog europskog izbora. U isto vrijeme to je i tragičan događaj. Režim Janukoviča je krenuo va bank i pokušao rastjerati prosvjednike putem terora. U pokoljima 18. i 20. veljače 2014. godine poginulo je više od stotinu ljudi, većinom mladići. Narod je njih nazvao Nebeskom satnijom. To su naši mučenici i heroji. Nikad nećemo preboljeti njihovu pogibiju.

Za Kremlj je pobjeda Majdana značila da se Ukrajina zauvijek otima s njegove orbite. Onda je i on krenuo va bank odlučivši postignuti svoj cilj otvorenom agresijom. Slijedi aneksija Krima i okupacija dijelova Donbasa, slijede žestoke borbe i tisuće novih žrtava.

Minsk dolazi godinu dana kasnije, kada Rusija pod pritiskom međunarodnih sankcija u kojima sudjeluje i Hrvatska najzad pristala na mirovne pregovore.    

 

-No, zbog eskalacije sukoba u Siriji te ruskog angažmana u antiterorističkoj koaliciji Ukrajina je pala u drugi plan.


- Da, donekle ste u pravu. Situacija oko Sirije te izbjeglička kriza koja potresa Europu jesu, barem što se tiče medijskog interesa, Ukrajinu malo potisnuli sa naslovnica. Ali zločin ostaje zločin bez obzira na to koliko se o njemu govori. A govoriti je itekako potrebno jer Rusija zna ponoviti napad čim svijet zaboravi pređašnji. Da li se sjećate ruskog rata protiv Gruzije 2008? Bi li se dogodila sadašnja agresija ako se ne bi Moskvi oprostila ondašnja?

No, ipak ne mislim da je EU rješavanje ruskog problema stavila na čekanje. U Moskvi bi željeli da s tijekom vremena svi naviknu i pomire se s „činjeničnim stanjem“, ali se varaju. Jer se radi o geopolitičkom razbojništvu u samom centru Europe, bezočnom kršenju svih međunarodnih normi i sporazuma i to od strane jedne nuklearne supersile koja je, izmeću ostalog, prema međunarodnim obvezama prvi garant teritorijalne cjelovitosti Ukrajine.


Može li Ukrajina postati žrtvom rata u Siriji, odnosno ruskog angažmana u međunarodnoj antiterorističkoj koaliciji, pogotovo što se tema Krima u razgovorima Vladimira Putina sa svjetskim čelnicima sve rjeđe ili nikako ne spominje?

 

- Nema sumnje da upadanjem u sirijski konflikt Moskva je između ostalog htjela skrenuti pažnju s problema svoje agresije u Ukrajini, a uz to i nametnuti se Zapadu u saveznike te se iščupati iz međunarodne izolacije i gospodarskih sankcija. Drugo je nešto što Rusi u Siriji bombardiraju ne ISIL, a opoziciju svoga štićenika Asada. Stotine poginule djece i civila prepoznatljiv je rukopis ruskog ekspanzionizma. Neviđenih razmjera antiturska histerija koju je pokrenula Rusija također izaziva sumnje u pouzdanost takvog saveznika. Međutim, mislim da su zapadne zemlje lako pročitale lukavi manevar Kremlja.

Što se tiče teme Krima već sam rekao da iako je potisnuta iz medija nije nestala s međunarodne agende. Doduše, osobno smatram da je Krim najvažnije pitanje europske sigurnosne problematike. To je pitanje nepromijenivosti granica. Ne smije se dopustiti iznimka jer onda se svašta može početi događati. Svi se onda mogu pozivati na "krimsku" iznimku. Sada se rasprava o deokupaciji Krima vraća na dnevni red. Naime, to će biti glavna rasprava u formatu Ženeva plus koju je pokrenula ukrajinska strana. Krim će tako opet postati tema broj jedan za europsku sigurnosnu politiku.


- Koliko mislite da ćete imati podršku Bruxellesa u tome, jer pozicija zemalja EU-a prema Rusiji i sankcijama uvedenima zbog Ukrajine se dosta razlikuje, a sve češće se čuje da se treba biti popustljiviji prema Moskvi, a iz Bruxellesa dolaze i primjedbe na ono što se događa u Kijevu.

- Budimo otvoreni, ruske vođe, s obzirom na specifičnost bazne profesije, pregovore smatraju samo šansom prevariti protivnika, a njegovu spremnost za kompromis doživljavaju kao slabost ili glupost. Zato su sankcije jedina stvar koja zaista djeluje na Kremlj te može osigurati uspješnost pregovora. Nema ništa čudno da glavne napore po svim mogućim kanalima on usmjeruje na ukidanje sankcija. S tim ciljem aktivira u Europi sve svoje simpatizere, nastoji kupiti političare, biznismene i novinare, vodi snažnu propagandističku kampanju. Glavni trik u njoj je „zaboravljanje“ razloga sankcija (a to je vanjska agresija Rusije) i apostrofiranje financijskih gubitaka koje trpe obije strane. To djeluje na mnoge koji su poslovno povezani s Rusijom, ali ne i na ozbiljne političare. Oni uostalom dobro pamte koliko je nekad koštala popustljivost prema Hitleru.     

Što se tiče primjedaba Bruxellesa Kijevu, mi smo saveznici i partneri koji sve govore otvoreno. Mislim, u ovoj izuzetno teškoj i opasnoj situaciji drugačije se i ne može. I još jedna bitna nijansa. Mi nismo samo europski đak, mi smo još i europski branitelj. Jer danas samo Ukrajinci ginu na bojištu štiteći demokratske principe Europe od nacionalstaljinizma.

 

- Kako god bilo, primirje na istoku Ukrajine se uglavnom poštuje, te se javlja opasnost od mogućeg zamrzavanja konflikta, čime bi Donbas možda mogao postati druga Abhazija ili Pridnjestrovje.

 

- Moskva bi željela zamrznuti sukob i stvoriti u Ukrajini novu Abhaziju. To je točno, ali prema Minskom sporazumu to neće biti moguće. Postoje rokovi u kojima treba ispuniti Sporazum. Rusija želi zabetonirati problem, ali to im nećemo dozvoliti.


- Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov nedavno je optužio Ukrajinu da se ne pridržava točaka Minskog sporazuma koje se tiču decentralizacije, promijene Ustava kojim bi se omogućilo da Donbas dobije veliku autonomiju te pravo na posebne veze s Rusijom.


- Ruski ministar u cijelom Sporazumu vidi samo jednu točku, a ne i ostale koje su međusobno vezane. Zašto gospodin Lavrov ne vidi ključnu točku sporazuma kojom se traži povlačenje svih stranih postrojbi iz Donbasa, a imamo podatke ne samo da se ruski "dragovoljci" ne povlače, nego se još gomilaju, kao i vojna tehnika koja stiže iz Rusije. Znamo, da Rusija želi od Donbasa stvoriti državu u državi, što je za nas, naravno, potpuno neprihvatljivo. Donbas će dobiti određeno samoupravljanje, ali sigurno neće doći ni do federalizacije Ukrajine niti do toga da taj teritorij bude ruski Trojanski konj, kojim će Moskva moći upravljati i destabilizirati Ukrajinu kad god se sjeti. Rusija želi da Donbas ima pravo veta na sve vanjskopolitičke odluke Kijeva, svoje sudstvo i carinu te pravo na zasebne ekonomske i političke integracije. To nije moguće. Ukrajina je unitarna, a Rusija federalna država, ali ni jedan subjekt federacije u Rusiji nema ni pet posto prava koje oni traže za Donbas.

Nedavno je veleposlanik Ruske federacije gospodin Anvar Azimov kazao kako bi rado s vama razgovarao o problemu Ukrajine, ali ne i Krima jer je to unutarnje pitanje Rusije i ne podliježe razgovoru sa stranim ambasadorom.


- I ja bih rado s njim razgovarao, ali upravo o Krimu koji je ruska vojska okupirala prije dvije godine. Mogu svakako i o širokoj ruskoj duši, ali prvo neka vrate Krim. Tko je rekao da je taj dio ukrajinskog teritorija unutarnje pitanje Rusije? To je sama Rusija izmislila jer nema argumenata da opravda okupaciju poluotoka. Ali ostali svijet smatra sasvim drugačije. Aneksija Krima je urušila međunarodno pravo i globalni sigurnosni sustav. Njihovo obnavljanje je moguće samo kroz povratak Krima zakonitom vlasniku – Ukrajini.   

 

,

Outdated Browser
Для комфортної роботи в Мережі потрібен сучасний браузер. Тут можна знайти останні версії.
Outdated Browser
Цей сайт призначений для комп'ютерів, але
ви можете вільно користуватися ним.
67.15%
людей використовує
цей браузер
Google Chrome
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
  • Linux
9.6%
людей використовує
цей браузер
Mozilla Firefox
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
  • Linux
4.5%
людей використовує
цей браузер
Microsoft Edge
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
3.15%
людей використовує
цей браузер
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
  • Linux