Zbog napada Rusije želimo u NATO

NN: U BiH ste došli povodom projekta "Mapa dobrih želja", koji obuhvata želju djece za mirom. Šta Vas je motivisalo na taj projekat?

LEVČENKO: Projekat se sastoji u tome da djeca iz 35 zemalja razmjenjuju poruke mira sa djecom iz Ukrajine, koja se danas brani od spoljne agresije. U slučaju sa djecom iz BiH to ima posebno duboki smisao jer je vaša zemlja isto prošla kroz užas rata.  

NN: Osamnaestog marta navršavaju se dvije godine od ruske aneksije Krima. Ovaj događaj za Ukrajinu predstavlja okupaciju, dok Rusija tvrdi da je to samo vraćanje Rusiji. Kako Vi to vidite?

LEVČENKO: Mit o tome da je "Krim uvijek bio ruski" i da ga je Rusija "samo vratila" je najštetniji jer u njega vjeruju mnogi ljudi, čak i oni koji osuđuju nasilnu aneksiju. Istina je potpuno drugačija. Jedini autohtoni narod Krima su Krimski Tatari koji su imali svoju državu Krimski kanat. Prvi Rusi se tamo pojavljuju tek 1783. godine kad je poluostrvo osvojila vojska carice Katarine. Recimo, Estoniju i Latviju Rusija je prigrabila još 1721, ali nikom ni na kraj pameti ne pada govoriti o njihovoj "iskonskoj ruskosti". Godine 1921. pri formiranju SSSR boljševici su svojevoljno upisali Krim u sastav Ruske Sovjetske Republike mada poluostrvo nije s njome imao nikakve veze. To je značajno otežavalo gospodarski razvoj Krima jer se cjelokupno njegovo snabdijevanje ostvarivalo iz Ukrajine s kojom je vezan po kopnu. Grešku je ispravila 1954. sama Moskva predavši Krim Ukrajini. Dakle mit o tome da je Krim "bio ruski" potiče tek iz 1954. godine. Apsurd. Moram dodati da je takozvanu ruskost Krima povećala Staljinova deportacija 1944. godine svih Tatara, umjesto kojih su iz dubina Rusije bili doseljeni deseci hiljada ruskih kolonizatora. To je bio pravi genocidni zločin jer je tokom prve četiri godine prognanstva izumrlo 46,2 odsto tatarske nacije. Tatare je vratila kući već nezavisna Ukrajina i zato je danas tako iskreno podržavaju. 

NN: Ruska strana ističe da je jedan od uzroka ukrajinske krize bio u ukidanju ruskog jezika u Ukrajini. S obzirom na to da dosta Ukrajinaca govori ruski, mislite li da je to moglo doprinijeti nestabilnosti?

LEVČENKO: Kao prvo, ruski jezik nije u Ukrajini nikada ukidan. Ukrajinski je državni, ali prava ruskog posebno su garantovana u Ustavu. Više od toga, ako je neki od dva jezika zaista diskriminisan, onda je to ukrajinski. Rusija ga je vijekovima proganjala, tako da su milioni etničkih Ukrajinaca u Kijevu i velikim gradovima prešli na ruski. Ruski sad dominira u urbanoj sredini, pa i u medijima. Što se tiče Krima, tamo je prevaga ruskog bila apsolutna: 90 odsto škola bile su ruske mada je Rusa na poluostrvu bilo "samo" 58 odsto. Razumije se, mi provodimo politiku preporoda ukrajinskog jezika, ali bez ikakvog prisiljavanja. Dakle, ni o kakvoj diskriminaciji ruskog u Ukrajini nema ni govora. Drugo je što je ruska propaganda široko koristila tu laž da bi opravdala okupaciju Krima. Ona i sad uvjerava stanovništvo Krima da ih je ruska vojska spasila od "fašističkog pokolja". Međutim, jezična situacija u Ukrajini je puno složenija nego što to misle u Kremlju. Čovjek može govoriti ruski, biti etnički Rus, ali to ne znači da nije pravi patriot Ukrajine. Najmanje polovina vojnika koji se bore s agresijom Rusije upravo su takvi ruskogovorni Ukrajinci. Putinov prvobitni plan osvajanja Ukrajine propao je baš zato što je pogrešno poistovjetio takve naše sugrađane sa svojim pristalicama.  

NN: Kakva je situacija u istočnoj Ukrajini? Ima li nade da će Minski sporazum biti ispoštovan i kakvi su izgledi za mir?

LEVČENKO: Situacija na Donbasu je stanje "ni rata, ni mira". Zahvaljujući dogovorima iz Minska velike bitke su prestale. Ali ruska strana svakog dana krši prekid vatre po 20-30 puta, svakog dana pogine jedan ili nekoliko naših vojnika. Za svjetske medije to je premalo, ali tokom godine poslije Minska ukupno je ubijeno 733 vojnika. Zar je i to zanemariv broj? Rusija još nije povukla svoju vojsku, tenkove i artiljeriju s okupiranog područja, kontrola Ukrajine nad granicom u Donbasu nije uspostavljena, dakle Moskva nije ispunila bazne uslove za trajnu normalizaciju stanja. Međutim, Minski sporazum može biti ispunjen ako međunarodna zajednica bude ustrajala s ekonomskim sankcijama. Na isti način u perspektivi će biti vraćen i Krim. Jer sankcije su jedini mirni instrument koji zaista djeluje na Kremlj.  

NN: Hoće li Ukrajina tražiti članstvo u NATO savezu?

LEVČENKO: Hoće. Zbog napada Rusije sada to prvi put podržava većina Ukrajine. Uzgred budi rečeno, Ukrajina se 2010. zvanično odrekla planova za članstvo u NATO-u, ali to nas nije spasilo od ruske agresije.

NN: A u EU? Ili možda vidite budućnost u ekonomskim integracijama oslonjenim na Rusiju? 

LEVČENKO: Evropska integracija je već odavno naš strateški cilj i želja cijele nacije. Majdan je izbio upravo zato što je predsjednik Janukovič izignorisao tu želju i u dogovoru s Putinom okrenuo se Moskvi. Što se tiče ekonomskih integracija s Rusijom, pogledajte sami. Svagdje u sferama njenog uticaja dolazi do ekonomskog rasula. Rusija ne može urediti ni svoju kuću, a kamoli tuđe. Nakon zapadnih investicija dolazi do porasta standarda, a nakon ruskih - do isisavanja resursa i političkog diktata.      

NN: Kakva je saradnja između BiH i Ukrajine?

LEVČENKO: Mi smo dvije bliske i prijateljske zemlje, nas ujedinjuju i slovensko porijeklo i evropske težnje. Dakle, imamo idealnu osnovu za razvoj saradnje, ostaje nam da naše prijateljstvo i zajedništvo nadopunimo realnim projektima u politici, ekonomiji i svim ostalim životnim sferama.   

 

,