Nadiju Savčenko, oficira Ukrajinske vojske, Rusi su zarobili za vrijeme borbe 18. Lipnja 2014. na ukrajinskom teritoriju, oteli je u Rusiju i tamo su organizirali montirani sudski proces.

3. ožujka 2016 g. Nadija Savčenko trebala je nastupiti na procesu sa završnom riječju, ali sud je nju u tome spriječio.Onda 4. ožujka Nadija je prešla s običnog gladovanja na suho. Sad je njen život u opasnosti. A tekst završne riječi je objavljen na njenoj web stranici.

Zadnja riječ Nadije Savčenko

Ne priznajem ni krivnje, ni presude, ni ruskog suda. U slučaju optužujuće presude - apelacije neće biti. Želim da cijeli demokratski civilizirani svijet shvati da Rusija to je zemlja trećeg svijeta s totalitarnim režimom i svojeglavim diktatorom u kojoj pljuju po ljudskim pravima i međunarodnom pravu.

Apsurdna je situacija kada oni koji otimaju ljude, podvrgavaju ih mučenju poslije toga se još i prave da imaju pravo njima suditi! O kakvom pravednom sudu može se tu govoriti!? U Rusiji nema suda i istrage! Ovdje postoji farsa lutaka marioneta Kremlja. I ja smatram apsolutno suvišnim trošiti vrijeme svog života na to da u njoj sudjelujem!

Zato apelacije neće biti, a bit će sljedeće: poslije presude ja nastavljam gladovanje još deset dana sve dok presuda stupi na snagu, i to neovisno o prijevodu na ukrajinski jezik jer s njime oni isto znaju veoma odugovlačiti. Za deset dana proglašavam suho gladovanje i tada će Rusija imati ne više od deset dana da me vrati u Ukrajinu odakle su me oteli! I ne brine me na kakav način će to obrazlagati! Čula sam o dosta dobrim sposobnostima Petra Porošenka za diplomaciju. Nadam se da će njegovih diplomatskih sposobnosti biti dosta da bi se dogovorio u Rusiji s jednim idiotom, jer je obećao mojoj materi da ću još na svibanjske praznike 2015. godine biti kod kuće.

I dok će se za mene cjenkati život će me napuštati i Rusija će me svejedno vratiti u Ukrajinu – živu ili mrtvu, ali će vratiti!

I svih će ovih 10 dana ispred kapije zatvora danju i noću stajati moja sestra i čekat će – hoće li me pustiti ili iznijeti. I ako vi nju uhitite na njeno mjesto će doći i stati moja majka, stara 77 godina, hoćete li i nju u zatvor? Onda će na njeno mjesto stati moja drugarica, moj drug, a za njima Ukrajinac po Ukrajinac! Zapamtite – sve ovdje nećete moći strpati! A sve dok moji zemljaci budu stajali obični, časni i pošteni Rusi iz obližnjih kuća počet će da njima donose vrući čaj, sendviče i tople pokrivače, jer svaki od njih razumije da sutra na mome mjestu može se naći dijete svakog od njih, u ovom zatvoru svih naroda pod nazivom Rusija.

A upravo tako počinju Majdani! Zar je to vama potrebno!? Pa vi se toga bojite kao ognja. Zato bi Kremlju bilo bolje da me vrati u Ukrajinu što brže i živu.

A cijelom svijetu s demokratskim vrijednostima bilo bi bolje na vrijeme naučiti lekcije povijesti i sjetiti se da je nekad Europa bila tolerantna prema Hitleru, a Amerika nije bila dosta odlučna i da je to dovelo do Drugog svjetskog rata. Putin je tiranin s imperijalnim ambicijama, kompleksima skupa Napoleona i Hitlera! Medvjed ne razumije ljudskog jezika, on razumije samo jezik sile. Zato ako mi ne budemo odlučniji i ne odredimo na vrijeme pravilne prioritete imat ćemo uskoro Treći svjetski rat!

I ja, sad već kao političar, neću pružiti ruku Rusiji na političkoj sceni. Veoma je nedolično pružati ruku onome tko te je držao u lisicama, a tvoj narod u okovima. Ali donoseći svaku svoju političku odluku uvijek ću misliti kako će se ona odraziti na običnom narodu, u Ukrajini kao i u Rusiji. Jer u Rusiji s unatoč svemu ipak ima mnogo časnih, dobrih i poštenih ljudi.