Poštovani gospodine Josipoviću,

Poštovani gospodine Habulin

Poštovane dame i gospodo,

Dragi veterani.

Prije svega želio bih od sveg srca čestitati 72. obljetnicu osnutka Zagrebačkog korpusa partizanske vojske svim prisutnim veteranima i njihovim duhovnim nasljednicima koji gaje tradicije hrvatskog antifašizma i čuvaju slavu partizanskih heroja.

Kao povjesničar po prvoj struci uvjeren sam da je partizanski pokret koji je nastao na ovim terenima apsolutno unikatna pojava. U uvjetima marionetske nacističke pseudodržave, a ustvari u uvjetima njemačke okupacije narod je sam, od nule sazdao pravu veliku vojsku koja je tijekom 4 godine mogla suprotstavljati se vojnoj mašineriji vermahta da bi na kraju odnijela sjajnu pobjedu.

U svim zemljama regularna vojska je jedno od tijela koje formira država. Ovdje je bilo upravo naopako. Partizanski odredi su prvo formirali regularnu vojsku bez države, a već je vojska stvorila državu. Taj zaključak je izuzetno važan jer izričito dokazuje da je sadašnja Republika Hrvatska nastala upravo od te partizanske Hrvatske koja nikada nije bila poražena od nacista i koju s punim pravom smatramo članom svjetske antifašističke koalicije. 

Dragi prijatelji,

To nije prvi put da mi pružate priliku obratiti vam se s ove tribine. Zahvalan sam Vam na ovoj visokoj časti. To znači da prepoznajete mene kao predstavnika bratske zemlje koja je u drugom svjetskom ratu dala svoj doprinos našoj zajedničkoj borbi i pobjedi. Nažalost, o ulozi Ukrajine još uvijek malo se zna u svijetu, jer tad smo djelovali u sastavu SSSR-a. A naša uloga je zaista velika. Winston Churchill je pisao: „Između svih naroda koji su se našli pod vladavinom Njemačke najviše je možda stradao ukrajinski. Ali u isto vrijeme on je po cijenu miliona svojih predstavnika dao ogroman doprinos pobjedi nad njome“.

Moja domovina se našla u samom epicentru svjetskog rata. Njegov smrtonosni val dva puta je poharao našu zemlju – za vrijeme povlačenja Crvene vojske 1941. i tijekom njene ofenzive 1943.-1944. godina. Otud i neviđene žrtve i razaranja. U Drugome svjetskom ratu poginulo je do 9 miliona Ukrajinaca, a ukupni gubici Ukrajine u stanovništvu su dostigli 13,5 miliona, najviše od svih nacija antifašističke koalicije.  Potpuno ili djelomično bilo je uništeno 714 gradova i 28 tisuća sela. 7 miliona Ukrajinaca sudjelovali su u borbama kao vojnici Crvene armije. Svaki drugi od njih nije se vratio doma. Svaki drugi od onih koji su se vratili ostao je invalid.

Podsjetit ću da se tu, u Batini i Iloku, nalaze grobovi tisuća ukrajinskih vojnika koji su poginuli za slobodu Hrvatske. Svi znaju da je u oslobođenju naroda bivše Jugoslavije sudjelovala Crvena armija, ali, nažalost, malo tko pamti da je to bila Treća Ukrajinska fronta i da su više od polovine njenih boraca bili etnički Ukrajinci.

Ukrajinci nisu se borili samo na frontu u redovima Crvene armije. Kad se regularna sovjetska vojska povukla na istok, a Ukrajina se našla pod njemačkom okupacijom u zemlji je, kao i u Hrvatskoj, počeo partizanski pokret koji je dobio masovni, istinski narodni karakter, tako da je tijekom rata u borbu bilo uključeno oko pola miliona ljudi. Nijemci su protiv njih morali izdvojiti 10 posto svojih snaga na istočnoj fronti. Partizani su uništili nekoliko stotina tisuća neprijateljskih vojnika i oficira, oko 500 okupacijskih garnizona.

S ponosom mogu reći da i sam potičem iz partizanskog kraja, Černigovske oblasti na sjevernom istoku Ukrajine. Oba su moja djeda ratovala u partizanskoj vojsci. Jedan je poginuo u prvim danima okupacije, drugi je preživio i završio rat kao vojnik Prve Ukrajinske fronte.

Poštovani prijatelji,

Rado bih završio svoj govor na svečanoj, radosnoj noti. Ali, nažalost, danas u Ukrajini opet se vodi rat. Postali smo žrtva agresije, i to od strane zemlje koja je bila najbliži saveznik u borbi protiv njemačkog fašizma. Danas na teritoriju Ukrajine, kao i u Hrvatskoj prije 25 godina, događa se strašna ljudska tragedija – unuci suboraca, unuci braće po oružju pucaju jedan u drugog kao neprijatelji. S tom razlikom da jedni brane svoju zemlju, a drugi su došli da je vrate u neki novi imperij.

Ali budimo optimisti. Povijesni proces ne može se vratiti unatrag. Pravda na kraju uvijek pobjeđuje, jer najbolji ljudi svake generacije plaćaju njenu pobjedu svojim životima.

Zato danas uslijed za borcima pravde iz drugog svjetskog rata ponavljam: Smrt fašizmu, sloboda narodu! 

Veleposlanik Ukrajine u RH

Oleksandr Levčenko

veljača 2016