Zabrana Medžlisa. Prepoznati etnocid Krimskih Tatara!

 3.svibnja 2016.

Ovih dana Hrvatska je slavila 100. obljetnicu ravnopravnosti islama kao veliku pobjedu europskih vrijednosti. U isto vrijeme na istom Europskom kontinentu počinjen je zločin protiv cijelog islamskog naroda na koji međunarodna zajednica očito ošamućena brojnim ratnim i socijalnim kataklizmama nije obratila posebnu pozornost.

Rusija je završila sudski postupak zabrane ključnog predstavničkog tijela Krimskotatarskog naroda Medžlisa, koji je odsada proglašen ekstremističkom organizacijom mada je njegov glavni princip djelovanja upravo nenasilje.

Medžlis je nacionalna vlada Krimskih Tatara. Osnovan je 1991. godine kad je Ukrajina stekla neovisnost da bi predstavljao interese svog naroda pred ukrajinskom vladom. Dakle imao je etnički karakter i funkcionirao je paralelno sa službenom, teritorijalnom vladom Autonomne republike Krim, ali kao tijelo formirano na osnovu glasovanja jednog naroda  Medžlis  je uživao visoki autoritet ne samo na Krimu, nego i u Kijevu i Europskoj uniji, SAD-u te vodećim muslimanskim zemljama.

Kad je Rusija početkom 2014. prekršivši sve moguće sporazume, obveze i obećanja okupirala i anektirala Krim Medžlis, a to znači da i cijeli krimskotatarski narod, osudio je agresiju i ostao vjeran Ukrajini. Tako, 19. travnja 2014. nad zgradom Medžlida Tatari su istakli ukrajinsku zastavu što je izazvalo intervenciju okupacijskih vlasti. Pozicija Tatara koji čine 13% stanovništva Krima nije toliko zanemariva. Jer oni su jedini autohtoni etnos Krima i prema tome samo oni mogu u krajnjoj liniji odlučivati sudbinu svoga poluotoka.

Međutim ruski okupatori nikako nisu mogli računati na tatarsku dobrodošlicu s obzirom na izuzetno traumatično povijesno iskustvo tog nesretnog naroda pod vladavinom Moskve. 1944. godine Staljin je optužio cijeli Krimskotatarski narod u suradnji s njemačkim fašistima i prognao u Centralnu Aziju sve bez izuzetka Tatare. Tijekom prvih 4 godina prognanstva izumrlo čak 46,2% nacije (nedavno je ukrajinski parlament i službeno priznao taj zločin genocidom). A na mjesto domorodaca iz dubina Rusije su bili doseljeni deseci tisuća kolonizatora čiji potomci danas i čine rusku većinu Krima. Pošto je deportaciju 1944. izvele su snage sovjetske sigurnosti, a današnja kremaljska vrhuška vuče korijene upravo iz te strukture Tatari doživljavaju aneksiju Krima kao povratak izravnih nasljednika krvnika svog naroda. A njihova proukrajinska pozicija objašnjava se time što je upravo Ukrajina omogućila Tatarima povratak na Krim.

Sa svoje strane ruska okupacijska administracija od prvog trenutka je znala da je Krimskotatarski narod njen principijelni neprijatelji, kao što to zna krvnik o svojoj žrtvi koju nekada davno nije uspio dokrajčiti. Zato se prije može pitati ne zašto je zabranjen Medžlis nego zašto tek sada, nakon dvije godine okupacije. Poznati ukrajinski analitičar Vitalij Portnikov ističe da se ne radi o neodlučnosti režima niti čak o planovima dobiti Medžlis na svoju stranu uz pomoć zastrašivanja i podmićivanja (mada i toga je svakako bilo). Tijekom čitavih dviju godina ruske specijalne službe su pokušavale isprovocirati tatarsko vodstvo na neke radikalne akcije da bi onda odlučno krenuti u konačni obračun. I tek kad to nije pošlo za rukom bili su primorani „osuditi“ Medžlis postulirajući njegov „ekstremizam“ bez ikakvih dokaza uopće.

Međutim, naivno bi bilo misliti da su sve dosad Tatari na Krimu uživali u miru. Još je 2014. godine bivšem i sadašnjem predsjednicima Medžlisa Mustafi Džemiljevu i Refatu Čubarovu bio zabranjen ulazak na Krim tako da sada djeluju iz Kijeva. Represije protiv Tatara u zadnje vrijeme su dobile karakter pravog terora na etničkoj i religijskoj osnovi. U 2015. godini nestalo je bez traga 23 tatarskih aktivista, mnogi su osuđeni u montiranim procesima kao „separatisti“ (mada što može biti apsurdnije kad strani agresor sutradan poslije okupacije optužuje domaće patriote za separatizam!). Tatari se zastrašuju i stalnim pretresima u džamijama, vjerskim i kulturnim centrima, u kućama običnih ljudi. Dakle zabrana Medžlisa je samo sljedeći, ali izuzetno opasan korak u pokušajima Kremlja slomiti malobrojni, ali duhovno toliko snažni Krimskotatarski narod.

U ovom trenutku izuzetno je važno da svjetska demokratska zajednica punom mjerom prepozna svu perfidnost i dalekosežnost te „sudske odluke“. Tatari su u svojoj domovini odsada lišeni riječi, mogućnosti artikulirati svoje stavove i braniti svoja prava. Odluka o „ekstremizmu“ odriješuje okupatorima ruke za širenje represija bez presedana. Odsada svaki Tatarin koji ima ili imao je veze s Medžlisom, koji ima hrabrosti prosvjedovati ili iskazivati svoje nezadovoljstvo, jednostavno živjeti svoj nacionalni i religijski život može biti uhićen i osuđen kao ekstremist. Bez Medžlisa svaki Tatarin ostaje nasamo s ogromnom i okrutnom represivnom mašinom službenog Kremlja. Zabrana Medžlisa ustvari je pokušaj obezglavljivanja jednog naroda, što ugrožava samu njegovu egzistenciju. Zato međunarodna zajednica treba tretirati taj korak kao značajan zločin u politici etnocida Krimskih Tatara koju provodi Rusija.

Danas Krimskotatarskom narodu opet je prijeko neophodna međunarodna zaštita, ona koja je njemu bila uskraćena 1944. godine. Vlade i javnost demokratskih zemalja, međunarodne organizacije, cjelokupna svjetska zajednica trebali bi danas podići svoj glas radi spašavanja porobljene ali ne i pokorene nacije.    

Oleksandr Levčenko,

Veleposlanik Ukrajine u Republici Hrvatskoj