• A-
    A+
  • Ljudima s oštećenjem vida
  • Hrvatski
  • Українською
  • Stara verzija
Reagiranje Veleposlanika Ukrajine u Hrvatskoj Oleksandra Levčenka na komentar ruskog veleposlanika Anvara Azimova u novinama "Jutarnji List"
11 kolovoz 2016 15:46

Ruski veleposlanik Anvar Azimov odgovarajući u „Jutarnjem“ na moj članak prešao je na osobne uvrijede na moju adresu. Upravo to me je natjeralo da reagiram na njegovo reagiranje. Mogu uvjeriti poštovanog kolegu da mi je on više puta pružio priliku da ga prikažem u karikaturnom stilu, ali nikad si nisam dozvolio da izađem van okvira diplomatske etike. Međutim, gospodin veleposlanik ne zna ni uvrijediti, a da ne da autogol. Uspoređuje me s ministrom obrane SAD-a Jamesom Forrestalom iz doba hladnog rata koji se bacio iz prozora vičući „Rusi dolaze!“ Možda je jadan James Forrestal doista patio od „mentalne iscrpljenosti“ ali to sigurno nije moj slučaj, jer moji Rusi su stvarni, a ne imaginarni, oni su zaista došli i anektirali ukrajinski Krim, oni su okupirali naš Donbas, ubili tisuće mojih sunarodnjaka. Zato imam potpuno pravo da okrivljujem Rusiju kao agresora.

Gospodin Azimov prebacuje mi i to da me je za veleposlanika imenovao bivši predsjednik Janukovič. Po njemu, ja sada „širim laž o Rusiji“ samo da ne budem kažnjen od nove vlasti. Moj ruski kolega je u službi još od sovjetskih vremena, tako da je uspješno prebrodio brojne promjene režima, ideologija pa čak i država. Zato bi trebao znati da državni dužnosnik služi domovini neovisno o svojim političkim stavovima i o aktualnom rukovodstvu države. Takav pristup svakako predviđa određeni kompromis, ali smatram da ipak mora postojati neka crvena linija koju ne smiješ prekoračiti. U slučaju s Janukovičem takvom crtom za mene je postalo masovno ubojstvo prosvjednika na Majdanu, o čemu sam dao odgovarajuću izjavu. Bojim se da su se sada pred takvom crvenom linijom našli i pošteni ruski diplomati u tom smislu izražavam njima svoju iskrenu sućut. Primijetit ću također da poslije pobjede Majdana nije bilo nikakvih otpuštanja profesionalnih diplomata, tako da insinuacije o strahu kao motivu moje kritike Rusije izgledaju pomalo djetinjasto. Ja bih ipak pretpostavio da se radi o patriotizmu kao prirodnoj reakciji čovjeka čiju je domovinu napao susjedni imperij. 

Osim uvreda reagiranje veleposlanika Azimova sadrži i pokušaje demantija nekih stavova iz mog članka koje bih kratko komentirao.             

Teza da ekonomske sankcije samo pomažu Rusiji čista je propaganda, nešto nalik na tvrdnju kako paraliza nogu doprinosi jačanju ruku.

Četiri posjete Johna Kerry Moskvi tijekom godine nikako ne svjedoče da ona nije u međunarodnoj izolaciji. Jer to nisu bile posjete partnera, nego krizna diplomacija, pokušaji vratiti Putinovu Rusiju u okvire civilizacije.

Ne drže vodu optužbe da ukrajinska strana krši prekid vatre u Donbasu. Činjenice svjedoče o suprotnom. U srpnju ove godine Rusija je drastično eskalirala situaciju. Samo tijekom 22.-24. srpnja 189 puta otvarala je vatru na pozicije ukrajinske vojske, pri tome je koristila zabranjene topove i minobacače velikog kalibra. 19. srpnja je poginulo 7 naših vojnika, a 23. srpnja šestoro, od potpisivanja Minskog primirja život je izgubilo oko tisuće ukrajinskih boraca.

Isto se tiče i nazočnosti ruske vojske i tehnike. Od početka srpnja s ruske strane u okupirani dio Donbasa ušlo je 19 teretnih vlakova i 9 automobilskih kolona s vojnicima,  vojnom tehnikom i municijom. Sad se u Donbasu nalazi 702 ruska tenka što je više nego imaju Njemačka i Velika Britanija zajedno. Sve u svemu službena Moskva je izabrala „hibridnu“ taktiku da službeno ne priznaje svoju očiglednu vojnu nazočnost u ukrajinskom Donbasu, ali zahtijevati od normalnih zemalja da tome još i vjeruju to je doista neviđena bezočnost.

Veleposlanik Azimov tvrdi da napadam Rusiju još i da bih „odvratio pažnju od realnih problema“ Ukrajine, te izvaljuje cijelu hrpu takvih problema, izmišljenih i poluistinitih. Neću nasjesti da se pravdam pred predstavnikom države agresora zašto, recimo, imamo problema s ekonomijom i zašto s korupcijom. Jer ma kolike probleme smo imali to nikako ne pravda vojnu invaziju Rusije. A osim toga vanjska agresija po svojoj suštini je najveći mogući problem te se ne može koristiti za „odvraćanje pažnje“ i od najozbiljnijih unutarnjih pitanja.

P.S. Savjetujem veleposlaniku Azimovu promijeniti speechwritera, za diplomaciju je previše neuljudan.   

 

 Veleposlanik Ukrajine

u Republici Hrvatskoj                                                     Oleksandr Levčenko

,

Outdated Browser
Для комфортної роботи в Мережі потрібен сучасний браузер. Тут можна знайти останні версії.
Outdated Browser
Цей сайт призначений для комп'ютерів, але
ви можете вільно користуватися ним.
67.15%
людей використовує
цей браузер
Google Chrome
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
  • Linux
9.6%
людей використовує
цей браузер
Mozilla Firefox
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
  • Linux
4.5%
людей використовує
цей браузер
Microsoft Edge
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
3.15%
людей використовує
цей браузер
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
  • Linux