• A-
    A+
  • Ljudima s oštećenjem vida
  • Hrvatski
  • Українською
  • Stara verzija
Članak Veposlanika Ukrajine u Republici Hrvatskoj Oleksandra Levčenka u novinama „Jutarnji list“ od 23. svibnja 2016 "O čemu pjeva Džamala?"
23 svibanj 2016 21:43

O čemu pjeva Džamala?

 

Ukrajina je pobjedila! Zasad na „Euroviziji“ u Stokholmu. Pobjedu nam je donijela krimskotatarska pjevačica Džamala sa svojom potresnom pjesmom „1944“. Politika se na „Euroviziji“ ne dopušta, zato je autorica izostavila konkretna imena i događaje, a svoju poruku je uzdigla do općeljudskih moralnih pojmova borbe zla i pravednosti, patnje i neophodnosti pokajanja. Ali naziv pjesme daje ključ za razumijevanje svega onoga što nije imenovano u tekstu.

18. svibnja 1944. godine Staljinova strahovlada je poslala u Gulag cijeli jedan narod – Krimske Tatare. Tako je, dakle, ispalo da se trijumf Džamale podudario s 72. godišnjicom tog stravičnog zločina koji i dosad zaprepašćuje svojom zlom zamašnošću, okrutnošću, ali i dijaboličkom apsurdnošću.

Apsurdan je bio već i sam razlog deportacije – suradnja s njemačkim okupatorom. Kao prvo, takva optužba je kršila baznu dogmu marksizma-lenjinizma-staljinizma prema kojom narod je uvijek nepogrješiv, a loši su samo eksploatatori i izdajice. Kao drugo, kolaborantske administracije postojale su na svim okupiranim teritorijima i Krim tu nije bio izuzetak. Čak ako povjerujemo sovjetskim tvrdnjama o 20 tisuća tatarskih kolaboranata to je mnogo manje od 35 tisuća Tatara koji su se borili protiv fašista u redovima Crvene armije. Ali krivim su bili proglašeni svi bez izuzetka. Krivi su bili nedužni starci, krive su bile žene, uključujući majke, supruge i kćeri crvenoarmejaca,  kriva su bila djeca sve do novorođenčadi. Po završetku rata u izgnanstvo su bili poslani i 9 tisuća preživjelih tatarskih vojnika bez obzira na zasluge, medalje i ordene, otišla je čak i sva partijska nomenklatura tatarske nacionalnosti. A da apsurd bude još veći zajedno s „izdajicama“ Tatarima u Gulag su otišli i sve druge „neruske“ nacionalne skupine poluotoka – grke, bugare i jermene.

Optužba za kolaboraciju bila je samo nezgrapna izlika da bi se sprovela etnička čistka Krima, jer omiljeno ljetovalište sovjetsko-partijske vrhuške trebalo je biti etnički čistim, bez nekakvih „sumnjivih elemenata“. Kad je s rodne grude bio iščupan jedini autohtoni narod poluotoka u ispražnjene kuće Krimskih Tatara iz dalekih pokrajina SSSR-a su doseljeni deseci tisuća ruskih kolonista. Upravo njihovi unuci danas kliču Putinu i viču da je „Krim oduvijek bio ruski“.

O tome kakvim metodama je bila izvršena deportacija namjerno ću pričati bez patetike i uskličnika jer suhe činjenice i brojke govore same za sebe.

Bilo je prognano 238,5 tisuća Krimskih Tatara. 86,4% od toga su sastavljali žene i djeca (muškarci su se borili u Crvenoj armiji).

32 tisuće vojnika sovjetske sigurnosti su obavili zadatak svega za tri dana, to je bila najbrža etnička deportacija u svijetu.

Vojnici su davali ljudima 15-20 minuta da se spreme za put, mnogi u šoku su krenuli gotovo bez ičega. Kuće i imovinu Tatara država je nacionalizirala da bi potom sve to predala ruskim doseljenicima.

Tatare su vozili vlakovima u krcatim teretnim vagonima u nepodnošljivim uvjetima, često bez hrane i vode, putovanje je trajalo tjednima. Tijekom putovanja umrlo je oko 8 tisuća ljudi, većinom djeca i starci. Umirali su uglavnom od žeđi i tifusa. Preživjeli se prisjećaju: „Ujutro umjesto pozdrava gruba psovka i pitanje: ima li umrlih? Ljudi plaču, ne daju umrle. Vojnici tijela odraslih izbacuju kroz vrata, a djece kroz prozor. … Umrle su ostavljali na stanicama, nisu dozvoljavali ih pokopati“.

Tatarski narod su deportirali u različite dijelove SSSR-a i tako ga razdijelili. Većina su otišli u Uzbekistan, drugi u Kazahstan, Tadžikistan i još neke daleke regije. Ljude su ostavljali na divljim mjestima usred stepe gdje su morali sami graditi sebi barake.

Tijekom prvih 4 godina progonstva izumrlo je 46,2% nacije, a to znači da se radi ne o deportaciji nego o pravom genocidu. 2015. godine Ukrajinski parlament je to i službeno priznao.

Sve do druge polovice 50. godina Tatari su živjeli u takozvanim specijalnim naseljima, faktički u logorima iza bodljikave žice i pod naoružanom stražom. Samovoljno napuštanje takvog naselja kažnjavalo se i s 20 godina robije.

Povratak na Krim Tatarima je bio dozvoljen tek za vrijeme perestrojke u 1989., a većinu njih je kući vratila već neovisna Ukrajina.

Zajedno sa svojim narodom tragičnu sudbinu je podijelila i obitelj Džamale. Dok se pradjed borio na fronti njegovu ženu su zajedno s petoro djece strpali u vagon za stoku i odveli negdje u nedođiju. Najmanja kćerkica nije izdržala mukotrpnog puta što njena majka nikad nije preboljela.

Eto što se sve skriva iza brojke 1944. Ali ako bi me pitali da li je ta pjesma i o godini 2014. ili o sadašnjoj 2016. odgovorio bih da jest. Jer strašna mora koja, činilo se, za Krimske Tatare zauvijek ostala u prošlosti iznenada se vratila s novom ruskom okupacijom Krima. Za Tatare je dolazak Putinuve armije i represivnih organa koji sada de facto vladaju poluotokom znači povratak krvnika njihovog naroda. I krvnik to dobro zna. Represije protiv Tatara u stalnom su porastu, mnogi su uhapšeni, deseci su nestali, neki su nađeni mrtvima o ostalim ništa se ne zna. Nedavno je Moskva počinila još jedan veliki zločin – zabranila djelovanje na poluotoku predstavničkog tijela Krimskotatarskog naroda Medžlisa. To je ustvari pokušaj obezglavljivanja naroda čija je egzistencija danas opet ugrožena. I o tome je isto pjevala Džamala. I ovog puta nju je čuo cijeli svijet.

Oleksandr Levčenko,

Veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj

 

Outdated Browser
Для комфортної роботи в Мережі потрібен сучасний браузер. Тут можна знайти останні версії.
Outdated Browser
Цей сайт призначений для комп'ютерів, але
ви можете вільно користуватися ним.
67.15%
людей використовує
цей браузер
Google Chrome
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
  • Linux
9.6%
людей використовує
цей браузер
Mozilla Firefox
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
  • Linux
4.5%
людей використовує
цей браузер
Microsoft Edge
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
3.15%
людей використовує
цей браузер
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
  • Linux