MiG-ovi. Riječ u zaštitu oklevetanih motora

Prije mjesec dana „Jutarnji list“ je objavio moj veliki članak u kojem sam raskrinkao klevetničku medijsku kampanju oko remonta hrvatskih MiG-ova u Ukrajini koju su lansirali hrvatski lobisti konkurentne rumunjske firme „Aerostar“ (koga zanima, članak se može naći na sajtu Veleposlanstva Ukrajine).

Ta kampanja počela je krajem ožujka s publikacijama novinara „Jutarnjeg“ Krešimira Žabeca. Na moj demanti on nije reagirao, ali 1. lipnja u „Jutarnjem listu“ pojavio se njegov novi članak o MiG-ovima. U stvari, novi je samo jedan element: navodno su motori na dvama MiG-ovima kupljenima u Ukrajini nejasnog porijekla, s krivim brojevima, s nepoznatim resursom i satima naleta.

Kao prvo, motori za MiG-21 se nisu proizvodili po zanatlijskim radnjama, nego u nekoliko specijaliziranih tvornica u SSSR-u. Dakle, porijeklo motora je sigurno u bilo kojem slučaju. Ali glavno je to što tvrdnja Krešimira Žabeca jednostavno ne odgovara istini. Sva dokumentacija je tu, cijela radna biografija motora od samog rođenja je pomno zapisana. Bez valjanih dokumenata motore ne bi prihvatila komisija MORH-a, a ne bi ni prešli granicu EU-a.

Čemu onda „senzacija“? Odgovor će biti jasan uzmemo li u obzir da se ovog mjeseca održava natječaj MORH-a za redovni remont nekoliko motora hrvatskih MiG-21. U njemu će sudjelovati stari suparnici - ukrajinski „Ukrspeceksport“ i rumunjski „Aerostar“. Ta okolnost neizbježno navodi na sumnju da članak gospodina Žabeca, koji je davni i odani simpatizer „Aerostara“, više liči na nečasnu konkurenciju u biznisu, nego na novinarsko istraživanje. 

Mada druge, „stare“ optužbe navedene u članku služe radije kao balast uz glavnu poruku o „lošim“ motorima, dat ću kratka objašnjenja za one čitatelje koji su pročitali članak Krešimira Žabeca, a nisu naišli na moje prijašnje demantije. 

Priču o „prekucavanju“ brojeva na dijelovima aviona raščistilo je specijalno hrvatsko povjerenstvo koje je posjetilo Ukrajinu još na samom početku remonta zrakoplova. Svi su brojevi obrazloženi dokumentima i to se može dodatno provjeriti.

Otkud potiče legenda o bugarskim trupovima navodno postavljenim na neke avione zna samo onaj tko ju je izmislio. „Ukrspeceksport“ kupuje polovne avione, obavlja remont i preprodaje ih nešto skuplje, što je sasvim legalan biznis. 5 MiG-ova koje je prodao Hrvatskoj prije toga je otkupio u Alžiru. Teško je zamisliti kakav bi bio smisao potajno zamjenjivati matične trupove bugarskima. Ali alžirsko podrijetlo aviona objašnjava „alžirska“ krila o kojima novinar piše kao o nečem maltene kriminalnom.    

Krešimir Žabec ponavlja tri godine staru i sto puta demantiranu priču kako su avioni koje je Ukrajina prodala Hrvatskoj ustvari vlasništvo Jemena. Od svih kontraargumenata navest ću samo jedan najočigledniji. Ako bi MiG-ovi zaista bili jemenski, zar bi Jemenci tri godine o tome šutjeli? Samo vrijeme je najuvjerljivije dokazalo da se radi o nekoj podvali. Koristiti tu staru izmišljotinu sada je u najmanju ruku smiješno.

Na kraju bih htio uvjeriti hrvatsku javnost da je ukrajinska strana otvorena za suradnju da bi se raščistile sve sumnje. O tome je „Ukrspeceksport“ pisao MORH-u već 23. ožujka, dakle sljedeći dan poslije pojavljivanja prvih klevetničkih publikacija, a u pismu od 20. svibnja predložio je da stručnjaci MORH-a dođu u Ukrajinu i na licu mjesta prouče svu dokumentaciju o remontu MiG-ova. Nadam se da će taj poziv biti prihvaćen.   

Veleposlanik Ukrajine

u Republici Hrvatskoj                                                                                                 Oleksandr Levčenko