16. lipnja 2016.
Postoji tradicija da veleposlanici uoči svog nacionalnog praznika nastupe u medijima te uz malo uljepšavanja ispričaju o postignućima domovine. Veleposlanik Anvar Azimov u intervjuu povodom Nacionalnog dana Rusije („Jutarni list“, 8.06.2016.) gotovo cijelo vrijeme je pričao ne o svojoj, a o mojoj zemlji, dakle o Ukrajini. Pri tome je koristio standardni set formula ruske propagande, koja je, kao što se zna, odbacila princip povezanosti s istinom kao nesvrsishodan. Nisam odolio iskušenju da komentiram one glavne.
1. Europska unija i Rusija „razvijali su strateško partnerstvo“. „No, onda dolazi do krize u Ukrajini i sve se mijenja. Protiv nas su uvedene sankcije“.
Kakve li nepravednosti! Kriza je u Ukrajini, a sankcije su protiv Rusije! Ustvari radi se o lukavoj zamjeni pojmova. Nema više nikakve „ukrajinske krize“, ona je završila 2014. pobjedom Majdana. Ali ima ruske agresije protiv Ukrajine, ima aneksije Krina i okupacije u Donbasu. I sankcije Rusiji su uvedene upravo kao vojnom agresoru i okupatoru.
Uvjerenjima o strateškom partnerstvu s Europom isto ne bih previše vjerovao. Danas već imamo dosta indikacija da Rusija vodi hibridni rat i protiv EU-a.
2. „Ukrajinska kriza poslužila tek kao povod da se uvedu sankcije jer je SAD želio zaustaviti Rusiju koja je postala globalna sila.“
Opet izigravanje logike. Rusija se od agresora neočekivano pretvara u jadnu žrtvu koju maltretira SAD. Nije samo jasno kako to SAD uspijeva raditi na teritoriju suverene Ukrajine? Izgleda, u Moskvi zaista smatraju da Ukrajina zauvijek spada u domen njihove vladavine i da ju oni smiju komadati kako im padne na pamet. Uostalom nisu Amerikanci doveli za ruku rusku vojsku na Krim i u Donbas, sama je došla. Nije Rusija nikakva ovčica, nego opasni i podmukli grabežljivac.
3. „Mi smatramo da nismo akteri sukoba u Ukrajini. Glavni akteri su vlada u Kijevu, koja je na vlast došla antiustavnim putem, te pobunjenici u Donbasu. Razrješenje sukoba moguće je samo u direktnom dijalogu tih dviju strana“.
Ove tvrdnje se nadovezuju na lažnu tezu o „ukrajinskoj krizi“. Upravo ruske postrojbe su okupirale Krim i glavni su akteri borbi u Donbasu. Vođe separatističkih pseudorepublika su pod potpunom kontrolom Moskve i nemaju prava riječi. Voditi s njima pregovore značilo bi pregovarati s drvenim marionetama. Kijev je spreman govoriti samo s lutkarom.
Što se tiče naše vlasti ona je potpuno legitimna. Kad je 2014. predsjednik Janukovič pobjegao svom patronu u Rusiju vlast sukladno s Ustavom je preuzeo parlament. Upravo on je imenovao novu Vladu i raspisao izbore predsjednika.
I na kraju šlag na tortu:
„Mi priznajemo teritorijalni integritet Ukrajine“.
Tu je svaki komentar suvišan.
Veleposlanik Ukrajine u RH Oleksandr Levčenko