„Večernji list“ je 2. prosinca 2016. objavio članak Bernarda Karakaša „Putin: Americi i Europi Rusija nudi prijateljstvo“ u kojem je prenio miroljubive poruke Zapadu koje je šef Kremlja izustio, obraćajući se ruskom parlamentu. Nažalost, novinar je prišao poslu marljivo, ali apsolutno nekritički. Nije ga zbunilo da, govoreći o miru, Putin nije ni nagovijestio namjere prestati s agresijom protiv Ukrajine i deokupirati Krim i Donbas. Međutim, bizarna  kombinacija realne agresije s verbalnim miroljubljem trebala bi navesti na misao da se radi o još jednom pokušaju zavaravanja Zapada. Tim pre što u istom broju „Večernjaka“ tiskan je i veliki članak o rezoluciji Europskog parlamenta koja konstatira da Rusija aktivno vodi informacijski rat protiv EU-a. Između ostalog u tom članku je ustvrđeno, da je „do uspješnog ubacivanja ruske propagande“ došlo i zbog medija, „koje stalnim „kopipejstanjem“ nekritički prenose i potpuno lažne ili falsificirane informacije“.

Moglo bi se pretpostaviti da Bernard Karakaš ne prakticira vlastite ocijene i subjektivno mišljenje. Ali pored s njegovim člankom nalazi se još jedna omanja informacija potpisana slovima BK (ako slučajno to nije isti Bernard Karakaš molim urednika da me ispravi). E, u toj publikaciji pod rubrikom „Provokacija“ autor demonstrira izuzetno visoku subjektivnost. Radi se, dakle, o nedavnom ispitivanju u Ukrajini krilatih raketa vlastite proizvodnje što je izazvalo bijes Rusije i, ne znam zašto, – hrvatskog novinara. Praktički u svaku svoju tvrdnju on dodaje crne boje i u svakoj bar mar malo izokreće istinu.

Recimo, okrivljuje Ukrajinu da je „bez ikakva povoda počela s vojnim vježbama“. Pardon, pa zar prisustvo ruske okupacijske vojske na našem teritoriju i stalna prijetnja velikim ratom nisu dovoljan povod za jačanje oružanih snaga? Da li se, možda, i Hrvatska naoružavala početkom 90. „bez ikakva povoda“? 

Autora zabrinjava što su se testiranja provodila iznad Crnoga mora u blizini Krima. To je, po njemu, provokacija prema Kremlju koja zračni prostor „pretvara u ratnu zonu“. Ja bih ipak rekao da je to područje u ratnu zonu pretvorila ruska okupacija ukrajinskog Krima. Neprimjereno je i predbacivati Kijevu što održava probe oko tog poluotoka kao da je on legitimni ruski teritorij. Osim toga, zanima me da li se poštovani BK toliko uznemiravao kad je u rujnu ove godine Rusija održavala velike kompleksne vježbe i na nezakonito anektiranom Krimu i neposredno na jugoistočnoj granici s Ukrajinom te nitko živ u svijetu nije znao hoće li one prerasti u široku invaziju?

U interpretaciji Večernjakovog analitičara ukrajinsko upozorenje svim civilnim aviokompanijama da zaobilaze područje vojnih testiranja zvuči cinično i agresivno: „Kijev je već objavio kako ne može jamčiti sigurnost ni civilnim ni vojnim zrakoplovima“. Međutim, takva upozorenja je obična međunarodna praksa.

U isto vrijeme izjava Rusije koja je zaprijetila da će „odgovoriti presretanjem projektila, ali i uništavanjem ukrajinskih lansirnih položaja“ autoru se čini sasvim u redu. Ustvari je to otvorena i bezočna prijetnja otvoriti vatru po teritoriju suverene države, što se drastično kosi s međunarodnim pravom. Ništa zato, mi se nismo podali ucjenjivanju i vježbe su uspješno obavljene.

Vrhuncem „subjektivnoti“ BK je ipak pretpostavka da nije Rusija, nego Ukrajina, kad je već toliko „provokativna“, srušila u srpnju 2014. godine malezijski Boeing s 298 putnika. Autor članka, izgleda, ne zna da je u rujnu ove godine specijalna Međunarodna istražiteljska skupina u svom izvještaju ustvrdila da je taj zrakoplov bio srušen s teritorija pod ruskom okupacijom, a da je raketni sustav „Buk“ koji je ispalio kobnu raketu bio dovezen iz Rusije, a zatim hitno tamo i vraćen. I to već nisu pretpostavke, nego dokazane činjenice.

A sad i ja ću dozvoliti sebi jedno subjektivno mišljenje: gospodin BK ili pojma nema o čemu piše, ili pomaže istoj ruskoj propagandi koju je ovih dana osudio Europski parlament.         

Veleposlanik Ukrajine Oleksandr Levčenko

,