Ne volim žanr „demanti demantija“, ali prihvaćam izazov. 16. studenog 2016. godine Damir Pilić objavio je članak „Natrag u krilo majčice Rusije“. Glavna tema je bila pobjeda na predsjedničkim izborima u Moldovi i Bugarskoj „proruskih“ kandidata, i tu ne bih ni ulazio u diskusiju. Ali autor je iznio apsolutno bizarno objašnjenje tih činjenica. Po njemu razlog je u tome što se sovjetski blok početkom devedesetih raspao protiv volje naroda SSSR-a i istočne Europe koji se sada, eto, vraćaju „u krilo majčice Rusije“. Iz toga slijedi i glavni zaključak: „Europska unija bi morala redefinirati politiku prema Rusiji“. Pošto sve to u potpunosti odgovara tezama današnje ruske propagande koja nastoji opravdati agresiju protiv Ukrajine, a ujedno i domoći se ukidanja sankcija EU-a  nisam mogao ne reagirati.

Kao prvo pobio sam glavni dovod gospodina Pilića na kojem je i izgrađena cijela njegova (pseudo)logička konstrukcija. Pokazao sam da na referendumu 17. ožujka 1991. 78% sovjetskih građana nisu glasali „za opstanak SSSR-a“ nego za njegovu demokratizaciju, jer pitanje koje je Kremlj iznio na referendum nije ni predviđalo mogućnosti rušenja Sovjetskog Saveza. Osim toga, uočio sam nekoliko faktičkih grešaka i lakuna u izlaganju koje svjedoče da autor uopće nije kompetentan u pitanjima SSSR-a.

Priznajem, činilo mi se da sam bio dosta uvjerljiv, jer sam operirao tvrdim činjenicama. Ali to nije spriječilo gospodina Pilića da 31. prosinca objavi demanti demantija, napisan u dosta zajedljivom stilu, ali opet očajno nekompetentno. 

Vidi se da je moje dokaze odnosno referenduma dobro shvatio, ali jednostavno je odlučio ostati na svome uz podrugljivu opasku da se „hrabro borim sa statistikom“. Ponovit ću za čitatelje koji nisu čitali prijašnje publikacije. Kremlj je pitanje referenduma formulirao dvosmisleno: „Da li Vi smatrate neophodnim očuvanje SSSR-a kao obnovljene federacije ravnopravnih suverenih republika u kojoj će u punoj mjeri biti garantirana prava i slobode čovjeka bilo koje nacionalnosti“. I da je kojim slučajem svih 100% glasača odgovorilo s „Ne“ u Kremlju bi rekli: „A, onda u redu! Ostavljamo SSSR bez ikakvih promjena!“  Zar netko, osim mog poštovanog oponenta, ozbiljno misli da bi sovjetska vrhuška mogla riskirati sudbinu svog imperija na referendumu? Posebno za gospodina Pilića primijetiti ću da ne osporavam statističke brojke, nego manipulacije s njihovim tumačenjem.

U nastavku članka Damir Pilić zadaje nekoliko polemičkih udaraca protiv Ukrajine. Začudo, svi su iz arsenala ruske propagande i svi su potpuno promašeni.

Tako, recimo, tvrdi da je sadašnja vlast pobijedila 2014. godine u rezultatu puča i nasilnog svrgavanja legalno izabrane vlade predsjednika Viktora Janukoviča.

Podsjetit ću da riječ puč koristi se za urotu nekoliko predstavnika državnog vrha, obično uz sudjelovanje generala koji zapovijedaju vojskom i sigurnosnim službama. Revolucije pak izvodi narod kad se masovno buni protiv politike državnog vrha. Ruska propaganda je odmah 2014. izvršila zamjenu tih dvaju pojmova kako bi diskreditirala novu vlast i opravdala oružanu intervenciju na Krim i Donbas. Ali od ruske propagande, koja je postala sastavni dio obavještajnog sustava, to se i moglo očekivati. Ali Vi, gospodine Piliću, zar niste primijetili ukrajinski narod na Majdanu u Kijevu? I zar ste zaboravili da prije bijega Janukoviča u Rusiju njegovi su snajperisti nasumice strijeljali stotinu prosvjednika? Pa tko je po Vašem nasilan i tko legitiman?

Druga optužba je sljedeća: „Prvi zakon Vaše vlade nakon promjena u Kijevu bio zakon o ukidanju ruskog jezika kao drugog službenog jezika u zemlji“.

Ruski jezik nikad nije ni bio drugi službeni u Ukrajini. Poslije revolucije ukrajinski parlament je razmatrao pitanje ukidanja kontroverznog zakona iz 2012. godine koji je faktički dopuštao zatiranje ukrajinskog u nekim rusificiranim regijama Ukrajine. Ali do ukidanja nije došlo, zakon iz 2012. i dan danas je na snazi. Dakle, opet pucanj u prazno.  

Najzad novinar „Slobodne“ piše o marševima s bakljama u čast Stepana Bandere, kojeg  uslijed za ruskom propagandom naziva nacističkim kvislingom.

Međutim, Ukrajinska ustanička armija koju je osnovao Bandera u Zapadnoj Ukrajini za vrijeme drugog svjetskog rata borila se i s njemačkim i sa sovjetskim okupatorima imajući za cilj stvaranje neovisne Ukrajine. Sam Bandera cijeli rat je proveo kao sužanj u njemačkom koncentracijskom logoru, dva su njegova brata u logorima poginula. I samog Banderu i njegovu vojsku pristalicama Hitlera je još u četrdesetim proglasila moskovska propaganda. Danas zove fašistima i sve Ukrajince jer smiju se suprotstavljati ruskoj agresiji.

Dakle, u svom demantiju gospodin Pilić je samo još jednom demonstrirao svoju neprofesionalnost i čudnu privrženost lažima ruske propagande.

Htio bih ga zamoliti da bude razboritiji u biranju izvora informacija, a posebno kad se radi o ruskoj obavještajnoj propagandi. Podsjetit ću da dok mi vodimo diskusiju Europski parlament je donio rezoluciji u kojoj je priznao da je ruska propaganda ozbiljna prijetnja za EU i sastavni dio hibridnog rata koji vodi Moskva. Drago mi je da je Europa napokon je postala toga svjesna.

Oleksandr Levčenko, Veleposlanik Ukrajine u Republici Hrvatskoj