• A-
    A+
  • Ljudima s oštećenjem vida
  • Hrvatski
  • Українською
  • Stara verzija
Intervju Otpravnika poslova Jurija Lisenka za "Sportske novosti" : "Strašno želim da Ukrajina pobjedi, ali nikako ne želim da Hrvatska izgubi"
28 ožujak 2017 16:18

Strašno želim da Ukrajina pobjedi,

ali nikako ne želim da Hrvatska izgubi

 Jurij Lisenko otpravnik je poslova Veleposlanstva Ukrajine u Zagrebu. Oleksandr Levčenko, bivši Veleposlanik, okončao je mandat i vratio se u domovinu, gospodin Lisenko sad vodi Veleposlanstvo do dolaska novog Ambasadora. Dakako, Lisenko se osjeća u Zagrebu odlično, Ukrajina i Hrvatska već su godinama izuzetno prijateljske države.

- Odnosi naših država su zaista izvanredni, a zasnivaju se na osjećaju srodnosti prisutnom kod oba naroda. Kao prvo Hrvati su se doselili u svoju sadašnju domovinu upravo iz zapadne Ukrajine, a posebna bliskost jezika i kultura sačuvala se sve do danas. Osjećaju srodnosti pridonijela je i  sličnost povijesnih sudbina. Mi smo dvije nacije koje su izgubile državnost i obnovile je tek nakon više stoljeća, i to iste 1991. godine. U bivšim saveznim državama Ukrajina i Hrvatska bile su republike broj 2 i tu sličnost dobro su prepoznavale. Zato su pružile podršku jedna drugoj pri osamostaljenju. Uzajamno su se priznale već početkom prosinca 1991. Nažalost, slični smo i po tome što smo bili primorani braniti svoju neovisnost u ratu, - govori Lisenko.

Veliko srce

U svakoj rečenici ističe zahvalnost Hrvatskoj za pomoć u ratu, koji u Ukrajini još uvijek traje.

-Hrvatska se pokazala kao zemlja velikog srca. To se tiče i državnog vrha i cijelog naroda. Kao prvo, Hrvatska je od prvog dana principijelno podržala suverenitet i teritorijalnu cjelovitost Ukrajine, a tu politiku čvrsto provodi i u Europskoj uniji i NATO-u. Andrej Plenković je izuzetno mnogo pomogao kad je bio šef Delegacije Europskog parlamenta za Ukrajinu. U detalje zna našu situaciju, zna gdje je istina i na čijoj je strani pravda. Još nešto, tijekom dvije godine na vašoj obali su se odmorilo 1300 djece iz obitelji ukrajinskih branitelja i izbjeglica, a također 150 vojnika. U tim plemenitim akcijama su sudjelovali stotine ljudi širom Hrvatske i ovom im prilikom duboko zahvaljujem.

 Koliko je danas velika ukrajinska zajednica u Hrvatskoj?

-  Izuzetno često sretnem Hrvata koji mi kaže da je po podrijetlu pola ili četvrt Ukrajinac. Rusini su se doselili ovdje još u 18. stoljeću, a Ukrajinci krajem 19. stoljeća i to iz različitih regija, pa su razlike između njih kao recimo između Zagorca i Hvaranina. Inače Rusin je prastari naziv svih Ukrajinaca.

 

Ukrajine je u Europi poznata i po – Ukrajinkama- Jednom prilikom čitali smo da je i brakova između Hrvata i Ukrajinki sve više.

- U istočnoj Europi doista se vjeruje da su Ukrajinke posebno lijepe. Nemam ništa protiv toga, dodao bih da su još i obrazovane i dostojanstvene jer u ukrajinskom domu od pamtivijeka vlada više matrijarhat nego patrijarhat. Dakle mačo tipovi trebali bi se paziti da se ne nasukaju. Nemamo točnih podataka o broju hrvatsko-ukrajinskih brakova, ali zasigurno radi se o nekoliko stotina parova.

Sportski praznik

Dakako, glavna je tema ipak nogomet, sport. Ukrajinska reprezentacija bit će dobro ugošćena u Zagrebu?

- Dočekat ćemo našu reprezentaciju  kako priliči, a svi ćemo biti u Maksimiru, naravno. Istini za volju, ja sam se našao u čudnoj situaciji. Strašno želim da Ukrajina pobjedi, ali nikako ne želim da Hrvatska izgubi. Zato, glavno da utakmica postane pravi sportski praznik, a naše suparništvo bude prijateljsko.

 Sportaši kao ambasadori

 Mnogi su hrvatski nogometaši ostavili trag u Ukrajini, povezali te dvije zemlje.

-  Da,  sportaši su zaista postali pravi ambasadori svojih zemalja, od njih uvelike ovisi međunarodni prestiž država. Ne znam da li je to dobro, ali u tome uspijevaju čak i bolje nego li veliki umjetnici. Recimo Ševčenko je genijalan ukrajinski pjesnik, otac nacije. Ali kad u Zagrebu kažeš to prezime svi će se sjetiti ponajprije slavnog nogometaša, a sada izbornika naše reprezentacije Andrija, nego li velikog književnika Tarasa. Svi su nogometaši ostavili trag u Ukrajini, povezali dvije države, ali posebna je priča Ivica Pirić. Kad je Rusija napala Ukrajinu on je odmah pritekao u pomoć kao dobrotvor. Zahvaljujući njemu na Jadranu su se odmorile stotine naše djece i branitelja, on pomaže ranjenicima, sudjeluje u mnogim drugim humanitarnim akcijama. U Ukrajini je izuzetno popularan i doživljava se kao hrvatski heroj.

 Rat i dalje traje, ljudi ginu, samo se o tome ne piše.

 Kakva je sada situacija u Ukrajini, je li se ratno stanje smirilo?

 -  Neću lagati, situacija u Ukrajini je veoma složena i u psihološkom i u gospodarskom smislu. A što bi se drugo očekivalo kad smo treću godinu u ratu. Razumije se, ima već i pozitivnih pomaka. Naša vojska je ojačala, naučila ratovati i izuzetno je motivirana. A prošle godine zabilježen je i mali porast gospodarstva, dakle i ono se adaptira. I ne, ne bih rekao da se smirilo. Krim i dio Donbasa su okupirani kao i prije, a dok to traje postoji opasnost dalje eskalacije. U Donbasu poslije Minskih mirovnih dogovorenosti Rusija podržava tinjajući konflikt koji s vremena na vrijeme potpiruje. Prekid vatre se krši i po 50-70 puta na dan, i gotovo svaki dan ima ubijenih i ranjenih. Za dvije godine poslije Minska poginulo je više od tisuću naših vojnika. Dakle, mira nema, „smirili“ su se svjetski mediji koji već ne reagiraju na „male“ žrtve.

Ali, nogomet ipak nije zamro?

-  Sve će biti puno bolje kad protjeramo agresora i obnovimo cjelovitost zemlje. Ali ni sada ne dopuštamo da zbog rata zamre kultura, umjetnost i sport.

 Pišite Kijiv, a ne Kijev

 Recite,  u nas vlada velika zbrka u pisanju ukrajinskih imena i prezimena- Malo ruski, malo engleski, malo hrvatski, rijetko ukrajinski. Kako ih pisati?

 

-  Dobro pitanje. Doista ima problema. Pri je taj što ukrajinska vlastita imena u hrvatskom su još iz sovjetskih vremena poznata u njihovoj ruskoj varijanti. Recimo Kijev, Harkov, Dnjepr, Donjeck, Zaporožje, Černobil su ustvari Kijiv, Harkiv, Dnipro, Doneck, Zaporižja, Čornobilj. Drugi je problem što za prebacivanje s ćirilice na latinicu često koristimo međunarodnu transkripciju koja je naštimana na engleski jezik, ali u hrvatskom stvara nepotrebnu zbrku. To je recimo slučaj s Konoplyankom čije prezime Hrvat ne zna kako pročitati dok ga ne zapiše prema pravilima hrvatskog fonetskog pravopisa i ne uvidi da se radi o apsolutno razumljivom Konopljanki.

 

Otpravnik poslova

Veleposlanstva Ukrajine u Republici Hrvatskoj                              Jurij Lisenko

,

Outdated Browser
Для комфортної роботи в Мережі потрібен сучасний браузер. Тут можна знайти останні версії.
Outdated Browser
Цей сайт призначений для комп'ютерів, але
ви можете вільно користуватися ним.
67.15%
людей використовує
цей браузер
Google Chrome
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
  • Linux
9.6%
людей використовує
цей браузер
Mozilla Firefox
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
  • Linux
4.5%
людей використовує
цей браузер
Microsoft Edge
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
3.15%
людей використовує
цей браузер
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
  • Linux