"Nitko nema veću ljubav od onoga koji daje život za svoje prijatelje", čitamo u Svetom pismu.
Toni Herceg svjedoči takvu ljubav - požrtvovnu i nesebičnu.
Gledajući u oči smrti, odlučio je ne spasiti vlastiti život, već spasiti one koji su stajali uz njega - svoju braću.
Ovaj čin briše granicu između vremena i vječnosti.
Toni je ponos svojih roditelja i Hrvata. Ali Toni je i velika putanja boli za svoju majku, oca i cijelu obitelj.
Toni je ispunio svoju dužnost kao vojnik.
Ali njegova dužnost je i čin visokog morala i ljubavi.
U ovom trenutku, Toni prolazi kraj našeg srca i promatra nas: što mislimo o njegovom herojskom činu i kako postupamo.
Moramo i mi ispuniti svoju dužnost.
Ja kao Ukrajinac, a ne samo kao Veleposlanik Ukrajine, imam dužnost zahvalnosti, sjećanja i djelovanja.
Prema Toniju i vama, poštovani gospodine Herceg I gospoďo Herceg.
Zahvaljujem Bogu što je svijetu dao apostola ljubavi i morala - Tonija Hercega.
Zahvaljujem Tonyjevim roditeljima što su odgojili vrijednog sina koji je bio primjer.
Zahvaljujem Tonyju na mojoj Ukrajini. Zahvaljujući Herojima poput Tonija, ja, moja djeca i unuci imamo Ukrajinu.
Moja druga dužnost je sjećanje.
Vrijeme prolazi, ali sjećanje ostaje. Sjećanje nema zastaru.
Ono je relativna stvar istine.
A moja treća dužnost je djelovanje. Moje djelovanje je osigurati da sjećanje na Tonija Hercega raste u mislima budućih generacija Ukrajinaca.
I zbog toga moramo slijediti uski, a ne široki put.
Jer uski put će voditi do cilja.
Na centralnom križu Gradskog groblja u Zadru je zapisano:
"Oni su Hrvatska – njima je dugujemo".
Ja dugujem Toniju Hercegu.
Hvala Ti, Toni, na Ukrajini!
Hvala Vam, dragi gospodine Herceg i gospođo Herceg, na Vašem sinu-branitelju Ukrajine!
Slava Herojima!