Ukrajina danas odaje počast žrtvama nasilne deportacije Krimsko- Tatarskog naroda od strane staljinističkog režima u svibnju 1944., što je jedna od najtragičnijih stranica u povijesti XX. stoljeća. Gotovo svaki drugi predstavnik Krimsko-Tatarskog naroda umro je od posljedica prisilnog iseljavanja gotovo dvjesto tisuća predstavnika autohtonog naroda Krima od strane NKVD-NKDB.
Sovjetska politika prema Krimskim Tatarima bila je posebno brutalna. Masovnu prisilnu deportaciju pratilo je namjerno uništavanje povijesne memorije, izvorne kulture i jezika Krimsko-Tatarskog naroda, te totalna pljačka imovine Krimskih Tatara.
Rusija je 2014. obnovila kriminalnu sovjetsku praksu protiv Krimskih Tatara. Zapravo, od prvog dana privremene okupacije Krima, okupatori su pokrenuli brutalne represije i političke progone protiv autohtonog stanovništva: nasilno su regrutirani u ruske oružane snage, lišeni su prava na mirni prosvjed, korištenje i razvoj Krimsko- Tatarskog jezika i kulture.
Od 2016. godine okupacijske vlasti zabranjuju Medžlis Krimsko-Tatarskog naroda i ignoriraju odluku Međunarodnog suda pravde da poništi ovu nezakonitu odluku. Vođe Krimsko-Tatarskog naroda, uključujući Mustafu Džemileva i Refata Čubarova, prognani su i zabranjen im je ulazak na Krim. Politički režim nezakonito drži u zatvoru više od 120 građana Krima, većinom Krimskih Tatara, iz političkih ili vjerskih razloga.
U proteklih osam godina ruski okupatori proveli su neviđenu militarizaciju Krima, pretvorivši nekada gostoljubivi i miran poluotok u svoju vojnu bazu i narušivši sigurnost u Crnomorskoj regiji. Trenutno ruska vojska koristi poluotok za granatiranje ukrajinskih gradova i zauzimanje teritorija u Južnoj Ukrajini.
Puna ruska invazija na Ukrajinu samo je pogoršala situaciju ljudskih prava na poluotoku. Krimski Tatari pate od sustavnog političkog progona, etničke i vjerske diskriminacije, prisilnih nestanaka, mučenja i pritvora. Između ostalog, okupatori nastavljaju nezakonito pritvarati Prvog Zamjenika Predsjednika Medžlisa Krimskih Tatara, Narimana Dželjala, pod izmišljenim optužbama, koje nisu ništa drugo nego osveta za njegov aktivni građanski stav.
Pozivamo svijet da prizna deportaciju Krimskih Tatara 1944. godine kao genocid, da se pridruži Međunarodnoj Krimskoj platformi, unutar koje Ukrajina i njezini partneri nastavljaju zajedničku borbu za deokupaciju Krima, te da pojača međunarodne sankcije Rusiji. Ruska Federacija mora snositi međunarodnu pravnu odgovornost za sve svoje zločine protiv čovječnosti i ljudi na području Ukrajine, uključujući i Krim.