Oproštajne riječi profesoru Sveučilišta u Zagrebu Jevgenu Paščenku, koji svijetli u našim sjećanjima.
"Sve što je imao u životu, dao je za jednu ideju, i gorio je, i sjajio, i patio, i trudio se za nju ..". Čini se da ove riječi iz "Mojsije" Ivana Franka govore o liku Jevgena Paščenka sa Sveučilišta u Zagrebu koji svijetli u našim sjećanjima.
Prema mojim saznanjima, profesor Paščenko je bio Veliki.
Bio je Veliki Ukrajinac. Svaki je svoj dan mjerio Ukrajinom. Nije imao zemljišnih posjeda, nije naplaćivao kamate, nije spavao na skupom krevetu, nije pio vodu iz srebrne čaše. Odgojen je mlijekom majke- političke zatvorenice u koncentracijskom logoru u Vorkuti, koja je osuđena na smrt zbog "antisovjetske djelatnosti", u srcu je nosio vatru ljubavi i služenja Ukrajini. Ne potokom glasnih i bučnih fraza, već tihim, neumornim radom.
Bio je Veliki znanstvenik i učitelj. Klesar ukrajinistike u Hrvatskoj. Iz njegovih je ruku i uma na hrvatskom jeziku objavljeno na desetke knjiga o Ukrajini koje su postale knjižnica "Ucrainiana Croatica". U rukopisama su ostali M. Kotsiubinskij, G. Skovoroda, "Povijest ukrajinistike u Hrvatskoj".
Bio je Veliki prosvjetitelj. Vjerovao je u čovjeka, njegov um i visoki poziv. On je vodio, i njega su slijedili. I ne samo studenti. Nego i svi koji su ga ne samo čuli, već i slušali .. Njegov „Donbas“, „Krim“ i „Genocidni zločin totalitarnog režima u Ukrajini 1932.-1933. Gladomor” postali su udžbenici za Hrvate kako bi saznali više o osjetljivim stranicama prošlosti i sadašnjosti Ukrajine.
Bio je Veliki narodni diplomat. 90-h gg. je postavio temelje Veleposlanstva Ukrajine u Hrvatskoj, a kroz godine je među Hrvatima postao glasnogovornik Ukrajine.
Visoki stil ukrajinske riječi, enciklopedijsko znanje pomnoženo darom govornika činili su ga Velikim.
Gorio je jarko, izgorio je prerano, još u zoru, i ostavio je za sobom vječni trag.
Takav se pokazao pred Ukrajincima Hrvatske, studentima i profesorima Sveučilišta u Zagrebu, pred Veleposlanstvom Ukrajine. I - između Hrvata. Takav će ostati u sjećanju sadašnjih i budućih generacija.
Tražim riječi, kao molitvu, za mjerenje tuge zbog gubitka Velikog Ukrajinaca profesora Jevgena Paščenka.
Najjači su pak sjećanje i molitva. Ali najteže je za izgovoriti - "bio je" ...
Počivaj u miru, Jevgene. Svijetlo i Zahvalno sjajiš u našim sjećanjima.
Ove riječi sućuti obitelji profesora Jevgena Paščenka ujedinjuju u žalosti Veleposlanstvo Ukrajine u Hrvatskoj, Ukrajince i Hrvate, koji su s njim surađivali na jačanju temelja prijateljstva dvaju naroda.
Zagreb, 10. svibnja 2021.
Veleposlanik Vasilj Kirilič
p.s. O životnom putu i akademskim postignućima na poveznici: