Članak Veleposlanika Ukrajine u Republici Hrvatskoj Oleksandra Levčenka
u hrvatskom tjedniku «Glas Koncila»,
broj 31. od 4. kolovoza 2013 g.
o 1025. obljetnici krštenja Kijivske Rusi - Ukrajine
Nezaustavljiv trijumf Božje istine
Meni se čini da kad i jedna ljudska duša otkriva Boga i nalazi put prema svjetlosti istinske vjere to je velika radost za cijeli svijet, još jedna značajna pobjeda dobra i ljubavi u svemirskoj borbi sa zlom.
A što onda znači kad put prema Gospodu nađe cijeli narod, jedna velika zemlja? Upravo ovih dana ukrajinski narod zajedno s Rusima i Bjelorusima slavi 1025. obljetnicu krštenja Kijivske Rusi, goleme države svih istočnih Slavena prijestolnicom koje je bio Kijiv, današnji glavni grad Ukrajine.
Međutim, taj veliki čin zbio se na dobro pripremljenom tlu. Kršćanstvo u Kijivskoj Rusi već tada imalo je duboke korijene.
Najstariji kijivski ljetopis „Povijest prošlih vremena“ piše da je još u prvom stoljeću na mjesto gdje će 300 godina kasnije nastati Kijiv došao apostol Andrija i, postavivši križ na brdu iznad Dnjipra, prorekao: „Na ovima će brdima zasjati blagodat Božja, biti će grad velik, i crkava mnogo će podići Bog“.
Čak i ako je to samo legenda, ona iznimno mnogo znači za Ukrajince, a posebice za Kijivljane, jer uspostavlja našu duhovnu vezu sa samim počecima kršćanstva i predodređuje svevišnjom voljom tu ulogu koju je Kijiv odigrao u povijesti.
Drugim velikim propovjednikom kršćanstva na našim zemljama bio je učenik apostola Petra Papa Kliment I (88. – 97. godine) kojeg je tada još poganski Rim prognao u grad Hersones na Krimu.
Jug sadašnje Ukrajine posjetili su i sveti Ćiril i Metodije koji su dali nama azbuku i zahvaljujući kojima Gospod je progovorio sa Slavenima na njihovom materinskom jeziku.
874. godine kijivski knez Askold za vrijeme vojnog pohoda na Konstantinopolj prima kršćanstvo i to ne bizantskog, nego rimskog obreda. Posebice je zanimljivo to što ga krste svećenici podređeni hrvatskoj biskupiji iz grada Nina.
955. godine, poslije posjeta Konstantinopolju, kršćankom postaje i velika kijivska kneginja, sveta Oljga, baka kneza Volodimira koji je tridesetak godina kasnije pokrstio cijelu zemlju Rus.
Dan krštenja 988. godine, možda, je najznačajniji u cjelokupnoj povijesti Rusi-Ukrajine. To je dan prekretnica, dan osnovica svega što je bilo potom i što će biti dalje, dan početka istinskog života naše nacije i zemlje.
Nemoguće je precijeniti duhovni, povijesni, civilizacijski, kulturalni značaj tog događaja.
Jedan veliki narod zauvijek je izašao iz tame svojih prastarih šuma, napustio mrak poganstva i ušao u svjetlost Kristove vjere, prihvatio njegovo Slovo i Zakon, doživio duhovni i moralni preporod.
Pridruživanje kršćankom svijetu u isto vrijeme je značilo i pridruživanje europskoj civilizaciji. Vjera je ujedinila istočnoslavenska plemena, pojačala autoritet i vladu Kijiva i kijivskog kneza, tako da je za nekih 50 godina, za vrijeme vladavine Volodimirovog sina kneza Jaroslava Mudrog Kijivska Rus postala ne samo najveća po teritoriju europska država, nego i jedna od najmoćnijih zemalja u političkom, gospodarskom, vojnom i kulturnom planu. To je bila zemlja u kojoj su nicali novi gradovi, gradili su se veličanstveni hramovi, otvarale se škole, burno se razvijala prosvjeta i umjetnost. Ako je danas strateški vanjskopolitički cilj Ukrajine integracija u Europsku uniju, onda je prvi korak bio napravljen upravo tada, na dan krštenja. Taj korak je jednom i zauvijek odredio europsku suštinu i europsku sudbinu Ukrajine.
Duboko sam uvjeren da čin kneza Volodimira značajan je ne samo za našu zemlju, nego i za cijeli svijet. Nakon krštenja Kijiva Kristova vjera počela se širiti na ostala istočnoslavenska plemena, na sjever i istok Kijivske Rusi gdje su kroz nekoliko stoljeća nastale sadašnja Bjelorusija i Rusija. Taj proces nije bio lak i trajao je više desetljeća, ako ne i vjekova, ali je bio nezaustavljiv, kao što je nezaustavljiv trijumf Božje istine, pravde i ljubavi.
Na kraju krajeva to je rezultiralo time što su se kršćanska religija i kršćanske duhovne vrijednosti, a zajedno s njima i europska civilizacija proširile na golem teritorij od Karpata sve do Kamčatke. A bez toga slika današnjeg svijeta bila bi posve drugačija.
Kao Kijivljanin htio bih na kraju posebno reći i o Kijivu. Kao grad iz kojeg je kršćanstvo krenulo da osvoji beskrajne prostore i stotine miliona duša Kijiv ima pravo smatrati se jednim od najznačajnijih duhovnih izvorišta naše vjere pored s Jeruzalemom, Rimom i Konstantinopoljem. Sada je to velika suvremena metropola s više od tri miliona stanovnika i s razvijenom industrijom. Ali aura stvorena prije 1025 godina velikim kršćanskim činom svetoga Volodimira Krstitelja ne jenjava ni danas. Mnogi gosti Kijiva priznaju da osjećaju u njemu neku posebnu atmosferu mira, blagodati i svetosti.
Oleksandr Levčenko
Veleposlanik Ukrajine u Republici Hrvatskoj