Zrakoplovi lete prema planu

 

„Večernji list“ 8. i 9. srpnja 2014. je objavio niz članaka u kojima se dovodi u pitanje kvaliteta i uopće sposobnost ukrajinske tvornice u Odesi da obavi remont hrvatskih borbenih zrakoplova MiG-21.

U spomenutim publikacijama ima puno neistinitih tvrdnji, a još su gori zaključci, koji su uvijek izuzetno patetični i ekstremni: „Ukrajinci nisu u stanju izvesti kvalitetni remont“, „je li generalni remont uopće i rađen“, „neki zrakoplovi uopće ne lete“ i slično.

Kao prvo, svi lete i to prema planu probnih letova. Probni letovi su obavezna etapa dotjerivanja koja slijedi iza svakog remonta i upravo to se sada izvodi s lovcima koji su stigli iz Ukrajine. Namjena probnih letova je upravo otkrivanje i otklanjanje sitnih nedostataka u remontu. Radi se, dakle, o rutinskom procesu koji ne daje povoda za senzacije.

Ako senzacije nema potrebno je nju izmisliti. Tako, „Večernji“ prenosi legendu o tome kako za vrijeme probnog leta iznenada na visini 13 kilometara „čula se eksplozija, u kabini se zadimilo i ugasio se motor“. Letjelica je počela „padati kao kamen“, ali pilot je nekim čudom uspio uključiti motor na visini 6 kilometara i tako je izbjegao smrt. Citirat ću službeno priopćenje MORH-a: „Na jednom od testiranih MIG-ova tijekom jučerašnjeg leta, gdje se ispituju granični eksploatacijski parametri, uočene su nepredviđene vibracije, te je probni pilot postupio sukladno procedurama i vratio zrakoplov u zračnu bazu Pleso“.

Dodat ću da su dodatna ispitivanja na zemlji pokazala da su motor i konus aviona potpuno ispravni. Dakle, nije bilo niti eksplozije, niti dima, niti iznenadnog gašenja motora, bilo je ispitivanje graničnih eksploatacijskih parametara, što i jest zadatak probnog pilota, i bila je valjda neumjerena fantazija novinara.

A sad o nekim drugim netočnostima. Sumnja da generalni remont uopće nije ni rađen je apsolutno beskrupulozna jer je tijek remonta u Odesi stalno i pomno pratila skupina stručnjaka MORH-a.

Nije uopće relevantna tvrdnja kako se remont „ne može dovršiti na Plesu“. Primijetit ću da su remontirani zrakoplovi u Hrvatsku stigli kopnom rastavljeni. Na Plesu su ih ukrajinski stručnjaci ponovo sastavili, a sad se obavlja ispitivanje kvalitete montaže, ali i onaj dio testova koji je prema programu mora biti izveden u Hrvatskoj. To se tiče ponajprije navigacijske opreme i radara, koji prema tehnologiji mogu biti konačno naštimani samo u procesu probnih letova što se sada i radi.

Nije istina da češka tvrtka ČLS kao podizvođač nije uspjela integrirati NATO-vski transponder IFF (identifikacijski uređaj koji javlja kontroli na zemlji da se radi o svom, a ne tuđem zrakoplovu). Za vrijeme ispitivanja prema IFF nije bilo nikakvih primjedaba.

Tvrdnja da na avionima umjesto predviđenog standardima NATO identifikacijskog uređaja Thales TSC 2050 stoji ruska sprava SRZO te zbog toga hrvatska kontrola leta ne vidi MiG-ove na svojim radarima je posve apsurdna. Jer, kako su mi rekli stručnjaci,  Thales TSC 2050 i IFF je u biti jedna te ista stvar. Radiostanice su na avionima isto su NATO-vske.

Najzad, novinar „Večernjeg“ priča staru priču da avione koje je Hrvatska sada kupila od Ukrajine prije nekoliko godina odbili kupiti jemenci navodno zbog loše kvalitete remonta. Jemenci su planirali kupiti 28 lovaca, kupili su 20, a kupnju preostalih 8 su morali otkazati zbog financijskih razloga. I to je to.

Demantiranje svih sitnijih netočnosti i izvrnutih činjenica zauzelo bi više stranica. A to nije ni glavno. Mnogo je zanimljivije otkud i zašto sada, usred završnih probnih letova, iznenada jedna takva kampanja u medijima. Mislim da razlog nema ništa zajedničko s inženjerskom strukom. Uostalom čitatelj koji je pažljivo pročitao članke u „Večernjem“ lako može i sam uočiti o čijim interesima se zapravo radi.