EU mora zaprijetiti Rusiji novim sankcijama kako bi napadi prestali

 

Prekid vatre u Ukrajini ovaj put mora biti obostran, svi taoci oslobođeni, a Rusija, uz promatrače OESS-a, mora osigurati efikasnu kontrolu na granici

 

Povijesne sudbine Ukrajine i Hrvatske imaju mnogo zajedničkog. Oba su naša naroda imala vlastite države, kasnije su ih izgubila te stoljećima su se borila za svoju slobodu i neovisnost. 1991. godine Ukrajina i Hrvatska su uspostavile svoju državnost. Iste godine Ukrajina je prva od članica Ujedinjenih nacija priznala državnu neovisnost Hrvatske, a Hrvatska je među prvima priznala nas.

Povijesne paralele ne ograničavaju se davnim vremenima. Suvremeno doba također tijesno isprepliće naše putove. Kao i Hrvati ukrajinski narod želi zauzeti svoje mjesto u ujedinjenoj europskoj obitelji. Kao i Hrvati mi želimo vidjeti svoju državu demokratskom, bogatom, snažnom. Kao i Hrvati primorani smo s oružjem u rukama braniti svoju neovisnost i suverenitet u ratu koji nam nameće vanjski agresor.

Prije užasnih ovogodišnjih zbivanja Ukrajina je vjerovala da poslije mirnog obnavljanja svoje neovisnosti u 1991. godini čeka je mirna budućnost. Dobili smo međunarodno priznanje i garancije teritorijalnog integriteta i suvereniteta, između ostalog i od Rusije koju smo cijelo vrijeme smatrali strateškim partnerom. Ispostavilo se da smo pogriješili.

Rusija je zadala Ukrajini „udarac u leđa“ u trenutku naše slabosti, prigrabivši dio našeg suverenog teritorija – Autonomnu Republiku Krim. Rusija nastavlja destabilizirati situaciju u istočnim regijama Ukrajine, šaljući tamo svoje diverzante, plaćenike, dopremajući oružje i vojnu tehniku, pružajući financijsku i organizacijsku pomoć naoružanim terorističkim postrojbama.

U stvarnosti Rusija, kako se ispostavilo, kategorički nije prihvaćala da Ukrajina neovisno izabere svoju budućnost. Štoviše, u Kremlju panično se boje našeg uspjeha i europskog razvitka koji može srušiti mit o naprednosti takozvanog „ruskog svijeta“.

Što se, dakle, stvarno događa danas u i oko Ukrajine?

Dio našeg teritorija – Autonomna Republika Krim i grad Sevastopol – od ožujka ove godine je pod okupacijom ruske vojske. Samoproglašena nezakonita „krimska vlast“ i ruske okupacijske snage sustavno i grubo krše ljudska prava i prava nacionalnih manjina na poluotoku, prije svega prava autohtonog stanovništva Krima -Krimskih Tatara, kao i etničkih Ukrajinaca. To potvrđuju brojni izvještaji promatračkih misija UN-a i OESS-a.

UN, OESS, Vijeće Europe, a također EU i NATO osudile su akcije Rusije, naglasile da su Autonomna Republika Krim i grad Sevastopol bili, jesu i ostat će neotuđivi dio teritorija Ukrajine.

Sada na ukrajinskom tlu vodi se rat novog formata, „hibridni“ rat. On je importiran u Ukrajinu od strane ruskih snaga koje ga stalno pothranjuju. Mada taj rat Ukrajini službeno nije objavljen i Rusija bezočno poriče svoju odgovornost cijeli svijet razumije tko stoji iza bojovnika i terorista.

Sada kad je Ukrajina potpisala Sporazum o pridruživanju s Europskom unijom, kad je započeo rad na reformiranju države nama su kao nikada prije potrebni mir i sigurnost.

Predsjednik Ukrajine Petro Porošenko već je tijekom svoje inauguracije inicirao plan mirnog rješavanja situacije na istoku Ukrajine. Cijeli demokratski svijet je podržao njegove namjere. Bio je napravljen korak bez presedana: vladine snage antiterorističke operacije jednostrano su prekinule vatru da bi pružili mogućnost bojovnicima položiti oružje, osloboditi taoce i zauzete zgrade te se vratiti u Rusiju. Nažalost, prijedlog mira agresor nije podržao. Aktivna vojna operacija je zadnja mjera. Naša pozicija je jasna: ovaj put prekid vatre mora imati obostrani karakter, svi bez izuzetka taoci moraju biti oslobođeni bez odgađanja, Rusija mora osigurati efikasnu kontrolu na granici uz promatranje OESS-a.

Upravo na takvom viđenju  temelji se usuglašena na berlinskom sastanku zajednička deklaracija ministara vanjskih poslova Ukrajine, Njemačke, Francuske i Rusije. Tijekom brojnih međunarodnih kontakata Predsjednika Ukrajine s liderima država i institucija EU-a i SAD-a svi svjetski lideri su dali punu podršku poziciji Ukrajine.

Glavnom preprekom u realizaciji mirnog plana je pozicija ruske vlasti koja nastavlja podržavati nasilje u Ukrajini, pravdajući i svestrano pomažući djelovanje terorista na istoku naše domovine.

Zbog toga danas, kao nikad, potrebna je konsolidirana pozicija EU sa ciljem pojačanja pritiska na Rusiju. Pojačanje sankcija mora dobiti jednodušnu podršku lidera zapadnog svijeta. Bitno je shvatiti: rat je isprovociran upravo djelovanjem Kremlja. Osjećajući nekažnjivost, agresor postaje još veća prijetnja ne samo za Ukrajinu, nego i za cjelovitost Europske Unije, za čvrstost cijelog sistema međunarodnog ustroja i poretka.

Mi vjerujemo da zahvaljujući pritisku međunarodne zajednice, novim učinkovitijim sankcijama od strane EU-a i drugih zemalja Rusija će ipak biti primorana reći svojim teroristima i kriminalnim formacijama iz takozvanih „Donecke i  Luganske narodnih republika“ – dosta je bilo! Ideja takozvane „Novorusije“ – to je politički blef koji su izmislili u Kremlju da bi rascijepili i ukrotili europsku Ukrajinu. Taj projekt je propao. Rusija mora to napokon shvatiti i početi graditi civilizirane odnose s vanjskim svijetom. Tako će biti uspostavljen mir.                                        

 

 

 

,