Autorska kolumna ministra vanjskih poslova Ukrajine Dmytra Kulebe za francuski L'Express

"O sport, ti si mir!", u Putinovoj Rusiji to su poznate riječi, koje su se u sovjetsko doba naveliko koristile, a sada pretvorile su se u svojevrsnu orwellovu suprotnost. Za Putina je rat sve: energenti, gospodarstvo, hrana, informacije, sport, - ovaj se popis može nastaviti beskonačno dugo.

Ruska invazija na Gruziju 2008. i rat protiv Ukrajine 2014. nisu se samo slučajno poklopili s Olimpijskim igrama u Pekingu i Sočiju. Finale Svjetskog prvenstva u nogometu 2018. u Rusiji nije samo dalo ruskoj propagandi priliku za podizanje morala uoči strašnih događaja. I nije slučajnost da je ruska sveobuhvatna invazija na Ukrajinu 2022. započela tek nekoliko dana nakon završetka Olimpijskih igara u Pekingu. Oni koji ne vide očitu vezu između ovih događaja, jednostavno su si sami odlučili biti slijepci.

Više od dva desetljeća Rusija je bila na strogoj dijeti militarizma i imperijalizma. Kremlj koristi porast šovinizma tipičnog za sportske događaje kao alat za motiviranje Rusa na prolijevanje krvi i postavljanje temelja za agresiju. Na način, tipičan za bivšeg časnika KGB-a, Putin je ili koristio sportske pobjede da ojača svoj politički kurs, ili ih je otvoreno i sustavno falsificirao.

Tijekom posljednja dva desetljeća svijet je vidio mnogo ruskih prljavih metoda, uključujući doping i podmićivanje međunarodnih sportskih dužnosnika.

Za Putina je sport samo još jedan alat za stvaranje “lijepog novog svijeta”, svijeta bez pravila. U njemu Rusija uvijek mora pobijediti, bilo pomoću dopinga, bilo pomoću korupcije, rata ili neopisivih stradanja susjednih zemalja. Kao i bilo koji diktator, Putin vjeruje u postojanje samo jednog prava, prava sile. Diktatori smatraju da je sve ostalo, kao što je poštenost, uljudnost i transparentnost samo šarada.

Predugo je svijet gledao kroz prste na ponašanje Rusije, objašnjavajući to povrijeđenim ponosom bivšeg carstva ili drugim ideološkim besmislicama. Opet i opet svijet dopuštao je Rusiji da bude pobjednik mada kršila sva pravila. Ali sada se nije dogodilo ono što bi se trebalo dogoditi. Rusija više nije pobjednik.

U veljači 2022. ruski vojnici, opijani imperijalističkom bahatošću, pokrenuli su sveobuhvatnu invaziju na Ukrajinu, najužasniji rat u novijoj europskoj povijesti, ali neustrašiv ukrajinski narod pružio je otpor. U ovoj izvanvremenskoj bitci Golijat ponovno gubi od Davida. Na kraju krajeva Ukrajina će zaustaviti ruski imperijalizam uz podršku slobodoljubivih zemalja svijeta.

A sada Rusija poput narkomana treba novu dozu i računa da će je dobiti od Međunarodnog olimpijskog odbora, koji izgleda ima neku tajanstvenu povijesnu slabost prema diktatorima. Želja MOO-a dopustiti sudjelovanje Rusa i Bjelorusa u Olimpijskim igrama pod neutralnom zastavom sramotna je namjera suradnje s još jednim genocidnim režimom. Bez obzira na prisutnost zastave, MOO nastoji opet gledati kroz prste na zločine i dopustiti ruskom diktatoru da iskoristi sport u svrhu propagande, kao što je Hitler učinio 1936. godine.

"Sport je izvan politike", kažu pristaše sudjelovanja ruskih i bjeloruskih sportaša na međunarodnim natjecanjima. Radije bi ignorirali činjenicu da je većina tih sportaša aktivni vojnici. Primjerice, 45 od 71 medalje koju je ruski tim osvojio na Olimpijskim igrama u Tokiju, dodijeljeno je članovima Središnjeg sportskog kluba ruske vojske [CSKA]. Odnosno aktivnim ruskim vojnicima. Sami Rusi to nikada nisu skrivali, već su ponosni na to. U Rusiji su sport, državna propaganda i vojska nerazdvojni.

Zapravo, Putin je već unio politiku u sport. I ne samo politiku, ali i ratne zločine. Već je Međunarodni kazneni sud službeno izdao nalog za njegovo uhićenje zbog ratnog zločina otmice ukrajinske djece. Ova se odluka ne može poništiti, koliko god netko želio zažmiriti na ruske zločine u Ukrajini ili sanjati o koristi od ubrizgavanja ruske prljavštine u međunarodni sport.

Sudjelovanje ruskih i bjeloruskih sportaša u Olimpijskim igrama u Parizu ili bilo kojem drugom međunarodnom sportskom natjecanju je nedopustivo.

„Odlučili smo biti negdje u sredini“. Nijedan drugi citat Thomasa Bacha ne opisuje nerad MOO-a bolje od ovih riječi koje je on izgovorio na konferenciji za novinare 28. ožujka. MOO ne želi štititi međunarodni sport od ruske propagande i rata, već pokušava biti "negdje u sredini".

Ne radi se više o neutralnosti pa čak ni o licemjerju. Sve je puno gore. Zamislite policajca koji okreće leđa kada nekoga ubijaju pred njegovim očima i onda kaže: "Odlučio sam biti negdje u sredini."

Nažalost, Međunarodni olimpijski odbor sustavno nije u stanju naći snagu zauzeti se za načela Olimpijske povelje i riskira ući u povijest kao organizacija koja ide na ruku agresorima i gradi put prema svijetu bez pravila. Nismo više u 1936. Ukrajina ne pristaje i nikada neće pristati na takvu sramotnu politiku.

#BoycottRussianSport

#RussiaIsATerroristState

https://mfa.gov.ua/news/chomu-rosiya-ta-bilorus-ne-mozhut-brati-uchast-v-olimpijskih-igrah-u-parizhi

https://www.lexpress.fr/monde/europe/jo-de-paris-pourquoi-la-russie-et-le-belarus-ne-doivent-pas-participer-par-dmytro-kouleba-Q7SLSARXOFCX7K7PM2E6MRLEF4/