• A-
    A+
  • Ljudima s oštećenjem vida
  • Hrvatski
  • Українською
  • Stara verzija
Članak Veleposlanika Ukrajine u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini Oleksandra Levčenka za „Jutarnji list“ od 15.03.2014. «Moskva je napala moju Domovinu ali ovim ugrožava cijeli svijet»
15 ožujak 2014 21:40

«Jutarnji list» od 15. ožujka 2014. godine.

 

«Moskva je napala moju Domovinu ali ovim ugrožava cijeli svijet»

 

Slažem se, Krim je donedavna za obične ljudi bio „negdje tamo“, baš me briga! Ali sada je postao opasno blizak svima bez izuzetka. I ne samo Hrvatskoj, ne samo regiji i cijeloj Europi, nego i najdaljem otočiću u Tihom oceanu. Zato što Krim više nije samo zemljopisni pojam, poslije ruske agresije on je postao politički simbol kršenja svih mogućih normi međunarodnog prava, a to ugrožava svaku zemlju čija sigurnost na tom pravu počiva, dakle cijeli svijet.

Namjerno neću u ovom članku akcentirati na šteti koju zadaje mojoj Domovini vojna invazija Moskve. Govorit ću o šteti i ugrozama za cijelu međunarodnu zajednicu.

Rusija je okupirala ukrajinski poluotok Krim čime je pregazila Povelju Ujedinjenih Naroda. Kad tako nešto radi jedna nuklearna supersila i stalna članica Vijeća sigurnosti UN to, bez sumnje, ozbiljno podriva autoritet te najveće međunarodne organizacije koja je glavni čuvar globalnog mira i stabilnosti.

1975. godine države Europe u Helsinškom završnom aktu su se dogovorile o  nedodirljivosti granica koje su nastale u rezultatu Drugog svjetskog rata. To je garantiralo sigurnost podijeljenog na blokove kontinenta. Čak su se SSSR i SFRJ raspali strogo po granicama svojih republika. Doduše, nastalo je nekoliko separatističkih kvazidržavica, kao što su Pridnjestrovlje, Abhazija, Južna Osetija, a sjetimo se i zloglasne tako zvane „Republike Srpske Krajine“. Međutim, čak ni njihovi pokrovitelji nisu smjeli uključiti ih u sastav svojih država. A sada po prvi put u poslijeratnoj povijesti Rusija se sprema za aneksiju ukrajinskog Krima. Dakle, urušava se cjelokupni sigurnosni sustav Europe.

1993. godine Ukrajina je dragovoljno predala Rusiji svoje nuklearno oružje, a bili smo treća po jačini nuklearna snaga. Zauzvrat su Rusija, SAD i Velika Britanija potpisale Budimpeštanski memorandum kojim su garantirali sigurnost i teritorijalni integritet Ukrajine. I sada upravo Rusija, dakle jedan od garanata, okupira i otima naš teritorij!!! Da pitam što će biti sa svjetskom politikom neširenja nuklearnog oružja? Tko će se još odreći svojih raketa ili zaustaviti pokušaje ih stvaranja kad glavnim u svijetu opet postaje ne međunarodno pravo, nego pravo snage?

Ali radi se ne samo o kršenju temeljnih sporazuma. Možda su još opasniji ti brojni politički noviteti koje je Kremlj „na brzaka“ izmislio da bi bar nekako opravdao svoju agresiju i koji ustvari ne ostavljaju kamena na kamenu od svjetskog poretka i sigurnosti.

4. ožujka predsjednik Rusije Vladimir Putin na pres-konferenciji je izjavio kako poslije smjene vlasti u Ukrajini ona je postala neka sasvim druga država te Budimpeštanski memorandum Moskvu više ni za što ne obvezuje. Izgleda, opet postaje aktualnim cinični izraz Bismarka koji je rekao da „međunarodni sporazumi ne vrijede papira na kojem su napisani“. Ali što će biti ako taj moskovski pristup zaživi u međunarodnoj praksi?

Moskva je vješto izvrnula međunarodno priznato pravo naroda na samoopredjeljenje, primijenivši ga na stanovništvo Krima. Takvo se pravo u principu odnosi na autohtone nacije koje žive na svom povijesnom tlu u sastavu veće države, a svoje vlastite države nemaju. Na Krimu su jedina autohtona nacija krimski Tatari (13%), koji se odlučno zalažu za opstanak u sastavu Ukrajine. Ostali su Rusi, Ukrajinci te predstavnici drugih naroda koji imaju svoje matične države. Dakle, ne postoji neki posebni „krimski narod“, nego samo stanovništvo Krima. Pravo naroda na samoopredjeljenje je zamijenjeno pravom stanovništva ili teritorija.

Utvrđivanju tog novog „principa“ služi i pripremljen u Ruskom parlamentu nacrt zakona prema kojem bilo koji dio teritorija druge države može biti primljen u sastav Ruske Federacije prema rezultatima referenduma stanovnika tog teritorija ili čak i na zahtjev lokalnih vlasti. Zakon je skrojen specijalno za Krim, ali u suštini znači da svaka regija, županija, općina ili grad može po vlastitoj želji premetnuti se u neku drugu državu. Zamislite što će početi u svijetu ako se taj „princip“ dosljedno primijeni!

Veliko je pitanje da li smije jedna država okupirati dio druge zemlje radi zaštite svojih sunarodnjaka. Ali i tu je Kremlj rekao principijelno novu riječ. On govori naime ne o zaštiti etničkih Rusa, nego „ruskogovornog stanovništva“, a to nije jedno te isto. Recimo, većina etničkih Ukrajinaca na Krimu, kao i milioni njih u ostalim dijelovima Ukrajine govore ruski. Takvih ruskogovornih ima i u mnogim drugim postsovjetskim državama. To znači da ruski „osloboditelj“ odsada može pokucati na vrata bilo koje od njih.

U opravdanju svoje agresije na Ukrajinu Moskva je izumila još nekoliko originalnih „know how“.

To je, recimo, vojna invazija regularnih trupa s ruskim oružjem, u ruskim uniformama i na ruskim vozilima, ali bez formalnih oznaka ruske vojske. Rusija do dan danas tvrdi da nije uvodila na Krim svoje jedinice, nego da su ti naoružani do zuba specijalci, koje na Krimu već zovu „zelenim čovječuljcima“, neka „lokalna samoobrana“. Rukovodstvo Rusije čak ne shvaća da se ustvari odreklo svojih vojnika koje je poslalo u akciju. Prema međunarodnom pravu oni su sada obični teroristi.

Još je jedan ruski novitet održavanje referenduma o pripajanju tuđeg teritorija već poslije toga kad je taj teritorij okupiran. Tko bi sumnjao da pod cijevima strojnica mogu se osigurati bilo koje željene rezultati glasanja.

Tu spada i pismena molba bivšeg predsjednika Ukrajine Janukoviča koji je sada na međunarodnoj tjeralici da Rusija uputi svoju vojsku u našu zemlju. Pošto je Janukovič pobjegao upravo u Rusiju i sad u potpunosti „stoji na raspolaganju“ njenim specijalnim službama vjerodostojnost tog dokumenta je ravna nuli. Ali ni to nije glavno. Prema Ustavu Ukrajine, i to u Moskvi dobro znaju, pozvati strane trupe ima pravo samo parlament.

Na Krim je prije nekoliko dana došla nekolicina četnika iz Srbije.  Pozvali su ih tamo tako zvani „ruski kozaci“ koji djeluju pored s regularnom ruskom vojskom. Mogu li sada četnici pozivati ruske kozake „u gosti“ u neku susjednu zemlju na Balkanu?

Izopačenje povijesti je, doduše, postao omiljeni trik službene Moskve. Ali i tu je Vladimir Putin uspio začuditi svijet. Prije neki dan on je mirne duše izjavio da je Ukrajina izašla iz SSSR-a „ne sasvim pravilno“. Što li će tek reći dalje? Jesu li pravilno izašle sve ostale republike?  Da li se zakonito raspala Jugoslavija? Jesu li pošteno zemlje Varšavskog pakta pobjegle od Moskve u EU i NATO? Da nije bilo rušenje Berlinskog zida aktom vandalizma?

Ali šale na stranu! Rusija je jedna od najmoćnijih u vojnom smislu zemalja svijeta. Ako ona tako otvoreno i bezočno isprevrće u svoju korist sve moguće norme međunarodnog prava to znači samo jedno: to pravo, a s njime i sav svjetski politički i sigurnosni poredak su na rubu kolapsa. Znamo tko voli loviti ribu u mutnoj vodi. U mutnim vremenima isto. Danas nastaju upravo takva vremena – bez prava, bez obveza, bez garancija, bez sigurnosti. I stvar nije samo u tome što nitko ne zna koliko daleko je naumila krenuti službena Moskva. U doba nestabilnosti njezin primjer mogu slijediti i sitniji avanturisti. Planuti može svugdje gdje ima otvorenih ili skrivenih teritorijalnih pretenzija, a ih ima gotovo svugdje. Ugrožena je čak i Europa gdje malo koja zemlja nema nacionalnih manjina i nekada spornih teritorija. Da, demokratska i miroljubiva Europa je uzorak suživota država i naroda, ali ekstremista ima svugdje i oni mogu ozbiljno uzdrmati stabilnost europskog društva. O Balkanu da i ne govorim. Ova regija još nije do kraja zaliječila rane od strašnog bratoubilačkog rata, i tko zna koliko zla pritajeno spava na ovim terenima čekajući svoj trenutak.

Jedini način da se spriječi globalna opasnost je solidaran i odlučan otpor cijele međunarodne zajednice agresiji Rusije. Tu ima većih i manjih igrača, ali nema suvišnih i nevažnih. Budućnost svjetske stabilnosti rješava se u Ukrajini, ali nitko ne može ostati po strani. Jer Krim je veoma blizu.

Oleksandr Levčenko, Veleposlanik Ukrajine u Republici Hrvatskoj  

Outdated Browser
Для комфортної роботи в Мережі потрібен сучасний браузер. Тут можна знайти останні версії.
Outdated Browser
Цей сайт призначений для комп'ютерів, але
ви можете вільно користуватися ним.
67.15%
людей використовує
цей браузер
Google Chrome
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
  • Linux
9.6%
людей використовує
цей браузер
Mozilla Firefox
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
  • Linux
4.5%
людей використовує
цей браузер
Microsoft Edge
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
3.15%
людей використовує
цей браузер
Доступно для
  • Windows
  • Mac OS
  • Linux